Vojislavu (Jakov Šantić)

Vojislavu Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Vojislavu

Hajdmo, o, hajdmo, tamo, besmrtni Vojislave,
Iz ovih teških dana, u krilo čudnoga sveta!
Ah, ja sam umoren strašno sumorom naše jave
I dobom očajnim našim, praznim i bez poleta...
 
Hajdmo! Vodi me sobom! Moje te srce traži,
U bolu borba svojih izgubiv svoju vjeru,
Kô sunce istine blage, u svijetu grijeha i laži,
Gdje žreci Hristovi Hrista nanovo na krst steru!...
 
Božanskom svojom lirom, sa koje istine zvone,
Baci u dušu moju riječi pomirenja!
Izgubiv bogove svijet, besmrtne sile one
U duhu nađoše tvome svoja vaskrsenja
  I ti bi izraz njih.
 
No, gdje je narod da njihnog žreca štuje?
U hramovima njihnim, usamljen, još se čuje
  Tvoj bol i tvoj stih!...
 
Hajdmo, o, hajdmo, tamo, besmrtni Vojislave,
Iz ovih teških dana, u krilo čudnoga svijeta –
Nesrpske, muljave rijeke božanske obale plave,
S kojih gigantska tvoja Olimpu duša leta.
 
Montana, 18. X. 1904.

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 46.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.