Vojvoda Đurica i Duka zulumćar

0001 Đurica se opralja na vojsku,
0002 Pa svoju je ljubu svetovao:
0003 ”Ikonijo, moja draga ljubo,
0004 Pazi meni moje dvore bele,
0005 I pazi mi sestricu Jelicu
0006 I pazi mi dva nejaka sina;
0007 Ako s’ Jeli dobra sreća javi,
0008 Podaj, ljubo, na mene ne čekaj;
0009 Čekaj mene za devet godina,
0010 Kad nastane godina deseta,
0011 Udaji se, moja draga ljubo,
0012 Udaji se, a mene ne čekaj!”
0013 Ne čekala ljuba Đuričina,
0014 Ne čekala ni devet nedelja,
0015 Pa s’ udaje za onoga Duku,
0016 Za onoga Duku zulumćara.
0017 Duka j’ golem zulum zametuo:
0018 Da kmetovi ne nose kalpaka,
0019 A kmetice dugački veredža,
0020 I neveste dugački vaćela.
0021 Pa on ide šnjome do mijane,
0022 Od mijane opet do mijane,
0023 A kad dođe kapiji na vrata,
0024 Izvikuje ljuba Đuričina,
0025 Izvikuje dva nejaka sina;
0026 Iziode dva nejaka sina,
0027 Udara ji Duka zulumćare,
0028 Udara ji trostrukom kamdžijom,
0029 Crna krvca kroz košulju vrca,
0030 Vrište deca kao zmija ljuta.
0031 Tetka Jela krilom zaklanjala,
0032 Ljuto kune Duku zulumćara:
0033 ”Ne udaraj, Duka zulumćare,
0034 Ne udaraj dva mila bratića,
0035 Nemoj, Duka, otpala ti ruka,
0036 Otpalo ti od kostiju meso,
0037 Ljute t’ s’ zmije oko srca vile!”
0038 A kad bilo devet godinica,
0039 Te Đurica iz vojske dojezdi,
0040 On ne ide dvoru bijelome,
0041 Već on ide pred bijelu crkvu
0042 Ne bi l’ koga od roda poznao.
0043 Poznao je milu snaju svoju,
0044 Što je njojzi ručni dever bio,
0045 Pa joj božju pomoć nazivao:
0046 ”Božja t’ pomoć, mila snao moja,
0047 A što ste se tako prirušili
0048 I u drugo ruvo priobukli?”
0049 Ona Đuri besedi potijo:
0050 ”Evo danas devet godinica,
0051 Đurica se opralja na vojsku,
0052 Pa je svoju svetovao ljubu –
0053 Ikonija, moja draga ljubo,
0054 Pazi meni moje dvore bele,
0055 I pazi mi sestricu Jelicu
0056 I pazi mi dva nejaka sina;
0057 Ako s’ Jeli dobra sreća javi,
0058 Podaj, ljubo, al’ mene ne čekaj;
0059 Čekaj mene za devet godina,
0060 Pa s’ udaji za koga ti drago!”
0061 Ne čekala ljuba Đuričina,
0062 Ne čekala ni devet nedelja,
0063 A nekmoli za devet godina,
0064 Pa s’ udaje za onoga Duku,
0065 Za onoga Duku zulumćara.
0066 Pak je Duka zulum zametuo:
0067 Da kmetovi ne nose kalpaka,
0068 A kmetice dugački veredža
0069 I neveste dugački vaćela.
0070 Ona ide šnjime do mijane,
0071 Od mijane opet do mijane,
0072 A kad dođe kapiji na vrata,
0073 Izvikuje dva nejaka sina;
0074 Iziode dva nejaka sina,
0075 Udara ji Duka zulumćare,
0076 Udara ji trostrukom kamdžijom,
0077 Crna krvca kroz košulju vrca.
0078 Vrište dece kao zmija ljuta.
0079 Tetka Jela krilom zaklanjala,
0080 Tetka Jela sedu kosu plela,
0081 Ljuto kune Duku zulumćara –
0082 ,Ne udaraj, Duka zulumćare,
0083 Ne udaraj dva mila bratića,
0084 Nemoj, Duka, otpala ti ruka,
0085 Otpalo ti od kostiju meso,
0086 Zmije ti se oko crca vile!’ ”
0087 Al’ otide Đurica vojvoda,
0088 On otidew dvoru bijelome,
0089 Izvikuje svoju vernu ljubu
0090 Da pod njime dobra konja primi.
0091 Iziodi sestrica Jelica
0092 Da pod bracom dobra konja primi.
0093 Njoj besedi Đurica vojvoda:
0094 ”Sestro jelo, i sad si devojka!”
0095 Suze roni sestrica Jelica,
0096 Suze roni, pa bracu govori:
0097 ”Brate Đurđu, i sad sam devojka!”
0098 Trired mi je tvoja ljuba verna,
0099 Trired mi je kosu orezala,
0100 E da bi joj više robovala,
0101 Al’ se ona mlada udomila
0102 Za onoga Duku zulumćara!”
0103 Rasrdi se Đurica vojvoda,
0104 Pa on ode dvoru Dukinome,
0105 Te sagubi i Duku i ljubu.