◄   ПОЗОРЈЕ ПЕТО POZORJE ŠESTO ПОЗОРЈЕ ПРВО   ►

POZORJE ŠESTO

Zarica, bivši.



VLADISLAV: Opet novina?
ZARICA: Kralju gospodine, novina koja mi disanje u jednu točku kupi. Ivica je međ' narod ušao, užasna se promena zbila.
VLADISLAV: Ivica u narodu, i ni jednog da mu telo gavranom pošlje?
ZARICA: Strašan pokor po narodu bugarskom; Ivica viče da si ti Radomira ubio, a ne on.
VLADISLAV (onemi, malo zatim): Ha, prokleti Ivica!
ZARICA: Ove reči kao plamen lete pomeđu Bugarima. Proklinju te, Ivicu kao osvetnika pozdravljaju. Sva je krajina na njegovoj strani.
VLADISLAV: Jadni čvorci, mene li misle orla potresti? Do nekoliko dana razbaciću njihovo sakriveno gnjezdo. (Otide).
ZARICA (gleda za njim): Potrešće, kralju Vladislave, jer Radomirova krv vopija. Bože, Bože, do ovoga li lakomstva čovek doći može? Radomira rođeni stričević ubio, bacajući težinu poroka svoga na nevinu dušu. Bedna Smiljko, ti si tvojim nevinim životom otkupila Bugare. Ti veneš, no blagodarno potomstvo uvažavaće postupke tvoje velike duše.

(Otide).
 
(Zavesa pada).


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.