Viđeh čuda, ne nagledoh ga se
Viđeh čuda, ne nagledoh ga se:
Đe u jesen gora prolistava,
Precvetava crljena jabuka,
Pod jabukom gospoda svatovi,
Na jabuku barjak naslonili, 5
Iz jabuke hladan vjetar puše,
I barjakom naopako niše.
Govorila lijepa đevojka:
— Vjenčan kume i ručni djevere,
Sramota je meni govoriti, 10
Al’ ja mlada moram govoriti,
Iz jabuke hladan vjetar puše
I barjakom naopako niše,
Čini mi se, dobra biti neće,
Ova gora nikad nije sama, 15
Jal' bez vuka, jali bez hajduka. —
Istom oni u riječi bili,
Al' iz gore tri puške pukoše:
Jedna ubi kuma vjenčanoga,
Druga ubi ručnoga djevera, 20
Treća ubi mlada đuvegiju,
Razbiše se po gori svatovi,
Samo osta lijepa djevojka;
Al' iz gore izlaze hajduci,
I pred njima Rajin harambaša, 25
Pa on ide lijepoj djevojci,
Hvata joj se rukom u njedarca
(Desna mu se osušila ruka!)
I govori Rajin-arambaša:
— O boga ti, lijepa djevojko, 30
Okle li si, od koga li grada
Imadeš li ti koga od roda? —
— Ja ne imam nikoga od roda,
Nego jednu ostarjelu majku,
Imala sam još brata jednoga, 35
Kad je bio od sedam godina,
Odveli ga čudnovati ljudi,
Čini mi se baš da su hajduci,
Sad sam čula, i ljudi mi kažu,
Sad sam čula, da je harambaša. — 40
Kad to čuo Rajin-arambaša,
Udara se rukom po koljenu:
— Jao meni do boga miloga;
Naopako junak uranio,
U neđelju razboj učinio, 45
Da bih kome, ne bih ni žalio,
Veće svojoj sestrici jedinoj! —
Trže nože od svilena pasa,
Pa udara sebe u srdašce;
Kako se je lahko udario, 50
Mrtav pade na zemljicu crnu,
Na zemljicu i zelenu travu.
Ljepo su ga braća sahranila:
Više glave bunar iskopali,
U dnu nogu ružu usadili, 55
Oko njega klupe pometali;
Ko je žedan nek vodice pije,
Ko je mlaćan nek se ružom kiti,
Ko j' umoran, neka otpočiva.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
