Vinčace

* * *

Vinčace^[1]

Divojka se j' svatom nadijala,
Bašelovo j' polje nasijala,
I vila je vinca od nevenja,
Od nevenja i od kalomprja,
Nasadila kolo mažurane. 5
Kad su prišli gospoda svatovi,
Ona njim je govorila mlada:
Aj vi moja gospodo svatovi,
Vežte konje v polje bašelovo,
Vi sidajte v kolo mažurane, 10
Da vam dilim vinca od nevenja,
Od nevenja i od kalomprja.
Govori joj najstariji svate;
Aj divojko draga dušo moja,
Kada si ti ove vince vila, 15
Jesil' mlada onda trudna bila?
Ona njemu govorila mlada:
Ako sam je dobru vojnu vila,
Ja nis mlada truda ni vidila.
Ako sam je hudu vojnu vila, 20
Ja sam mlada cel dan trudna bila.
Zajdi vanka lipoto divojko,
Ova pisma na tvoje poštenje,
Tebi pisma a nam čaša vina!

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg

---

Reference

1. Ovu pjesmu, koju puk u Novom Vinodolskom „Vinčace" zove, pjevaju, na večer u oči vjenčanja četiri žene djevojci, koja će se drugi dan vienčati i to pred vratima. Kada pjevačice zapjevaju dvie po dvie: „Zajdi vanka lipoto divojko," izađe ona na kućni prag noseć u desnoj ruci vrč s vinom; a u lievoj rešeto s mokvami nevencvieća, bosiljaka i nadrobljena kruha a i četiri okrugla kolača. Kada se pjesma izpjevala podigne mlada neviesta vrč s vinom te reče: „Koja je djevojka među vami najstarija, da bi kletu zamanom" i pije.
             Zatim izruči vrč bližnjoj od pjevačica i porazdieli njim četirim po jedan kolač;
   što je u rešetu, strese med sakupljenu svjetinu a ova pobira kruh i smokve po tlu. Vrč ide redom od kuma od ruke do ruke, od grla do grla, dok se sasvim neizciedi, pa se onda djevojci vraća i uruči.

Izvor

Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 164-165.