* * *


  

Viline pjesme[1]

a

Da zna ženska glava,
Što j' odoljan trava,
Svagda bi ga brala
U pas ušivala
Uza se nosila. 5

b

Kad bi znala muška glava,
Što je nikom vode s napit'
Nigda ne bi nikom pila.

v

Kad bi znala muška glava
Što j' rukavom utrti se,
Nigda s' ne bi njim utrla.[2]


Reference

  1. U Vukovaru jedan starac rodom iz Bosne s Tromeđe pripovijedao mi je, kako je u Velebitu gledao vilu gdje sjedi na kamenu i ove pjesmice pjeva. Ja sam ove pjesmice slušao i od drugijeh ljudi i žena, samo što me niko drugi nije uvjeravao, da ih je on od vile čuo.
  2. Valja da radi nečistote, kao što se pripovijeda, da i kuga sudove kad se uveče ostave neoprani, ili kad se dobro ne operu, noću izgrebe i otruje. A za to valja da se misli, i da nije dobro ni nikom (ničice — legnuvši potrbušice) vodu piti, da ne bi čovjek, ne videći, šta pije, popio kaku bubinu ili drugo što.


Izvor

  • Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 155-156.