[Vidi čudo prije ne gledano]
Vidi čudo prije ne gledano,
gdi grad Budim gori bez plamena,
užeže ga očima divojka
gledajući dobroga junaka,
gdi on jaše konja po Budimu. 5
Kudiše ga troji kudioci.
Prvi veli kudioc divojci:
— Aoj, dušo, lijepa divojko,
u što si se zagledala zlato,
u onoga dobroga junaka, 10
gdi on jaše konja po Budimu!
On ga jaše, ali nekovana!
Drugi veli kudioc divojci:
— Aoj, dušo, lijepa divojko,
u što si se zagledala zlato, 15
u onoga dobroga junaka
koji paše nekovanu ćordu!
I treći joj kudioc govori:
— Aoj, dušo, lijepa divojko,
u što si se zagledala zlato, 20
u onoga dobroga junaka
koji nosi nekovano perje.
Zaludu mu i lipota bila,
kada jaše konja nekovana
i on paše nekovanu ćordu, 25
i on nosi nekovano perje!
Al’ govori lipota divojka:
— Ne kun’te ga troji kudioci,
ne kun’te ga, da vas bog ubije.
Ako jaše konja nekovana, 30
snimiti ću sa papuča nalče
te ću njemu konja potkovati.
Ako paše nekovanu ćordu,
snimiti ću srebreno prstenje
te ću njemu okovati ćordu. 35
Ako nosi nekovano perje,
snimiti ću burme pozlaćene
te ću njemu okovati perje,
jer je lijep, žalosna mu majka.
Crna brka i obrva crnih, 40
bila lica i crnih očiju,
obla vrata i crna perčina,
pod njime je vranac bez biljego,
ljubiću ga na čardaku moma,
na čardaku na meku dušeku, 45
na sramotu mladim Budimkama!
