Već je prošlo pet vjekova
Već je prošlo pet vjekova
Od Kosovskog kobnog rata,
Od kad Miloš svoj mač rinu
Po sred srca car-Murata.
Kaza djelom i junaštvom
Vjernost svoje domovine;
Kaza kako mr'jet je slatko
Kad se za nju slavno gine.
Miloš pade žrtva rodu,
Al' mač njegov osta cio,
Istim mačem do danas se
Dušmanima Srb svetio.
Ah, taj mač je čudotvoran
On Srbina štiti svuda,
Kroz vjekove s njim se bori
I s njim stvara silna čuda.
S njim rastura ropske tmine,
S njim raskida okov teški;
S njime čuva slobodicu
I svoj mili rod viteški.
Oj Srbine, hrabri sine,
Dok je tabi moga mača,
Ustrajaćeš i tvoja će
Noć i sila bit najjača.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 5., u Somboru, 1. marta 1905., str. 68.