Vezak vezla Turundžića Fata
Vezak vezla Turundžića Fata,
na krilu joj đerđef od merdžana,
na đerđefu dubrovačko platno,
u ruci joj igla od biljura,
a u igli svila iz Misira. 5
Kraj nje sidi Tuzlić kapetane
pa joj broji po đerđefu grane,
grane broji, u lice je ljubi.
Kad zavika iz dvora robinja:
— Eto Fati iz džamije babe, 10
i dva brata iz pazar čaršije,
mila majka iz vruća hamama.
Pripade se Tuzlić kapetane
pa pobiže svome bilu dvoru,
ostade mu u aharu dora, 15
o čiviji dviie puške male
i pokraj njih dimiskija ćorda,
a na sergu zelena dolama,
na pendžeru sahat suha zlata,
na šiljtetu đuzdan iz njedara 20
i u njemu hiljadu dukata.
Iza toga do malo zemana,
mal’ zemana, ni nedjelja dana,
vihor njiše, đulbehar miriše,
Tuzlić Fati sitnu knjigu piše: 25
— A, Fatimo, draga dušo moja,
spremi meni iz ahara doru,
sa čivije dvije puške male
i pokraj njih dimiskiju ćordu,
a sa serga zelenu dolamu, 30
sa pendžera sahat suha zlata,
sa šiljteta đuzdan iz njedara
i u njemu hiljadu dukata!
Vihor njiše, al-katmer miriše,
Fata Tuzli sitnu knjigu piše: 35
— Moj dragane, Tuzlić kapetane,
ja sam babi poklonila doru,
mlađem bratu dvije puške male,
a starijem dimiskiju ćordu
i uza nju zelenu dolamu; 40
majki dala đuzdan iz njedara
i u njemu hiljadu dukata,
a sebi sam sahat ostavila,
da ja znadem, kada ćeš mi doći!
