* * *


Vedro beše

Vedro beše, pa se naoblači,
iz oblaka sitna rosa pade,
a u rosu tužno pile poje,
tužno poje, žalno izgovara:
— Sinoč majća sina oženila, 5
a u jutro sna’u ispratila,
preko dvora alev ven’c stura,
a na glavu crnu mrežu tura.


Reference

Izvor

  • Dragoslav Manić Forski, Antologija lužničkih narodnih pesama, Babušnica : [b. i.], 1974., str. 40.
  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 211.