Vaj, ko ono poljem jezdi?

* * *

[Vaj, ko ono poljem jezdi?]

Vaj, ko ono poljem jezdi?
Vaj, nije li ko od Bosne?
Da poruči mojoj majci,
Da ne daje seje moje,
U zle kuće Jugovića: 5
Đe se braća sikiraju,
Jetrvice presličaju,
Zaovice igličaju!
Nek' je daje kaj i mene,
Đe je svekar i svekrva, 10
Mio djever i jetrva,
I još jedna zaovica.
Kad ja pođem u rod majci,
Svekrvica kolač kuva,
Zaovica krunu vije, 15
Jetrvica biser niže,
Mio djever konja sedla.
Svekar sjedi, te besjedi:
"Snao moja, diko moja!
Kad ti pođeš kroz goricu, 20
Savi’ lice u ridicu,
Kad izađeš iz gorice,
Izvi’ lice iz ridice,
Crne oči iz očala,
Bjele ruke iz rukava. 25
Sretaće te mlado momče,
Sretaće te, govoriće:
"Čije j' ono žarko sunce,
Čije li je, od kud li je?
Blago dvoru, u kome je! 30
I junaku, za kime je!

Reference

Napomene

Uz zbirku Mileusnića:

Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 55-3 (XXXV) br.3

111. VISOKA JE JANjINA PLANINA - pesma sa poznatim početnim stihom (samo promenjeni nazivi planina); nezabeležena varijanta.

Izvor

Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 227-228.