Bježanje
Čujte moje drugarice,
evo nama spomenice:
od zimušnje ofenzive
pametnije narod žive,
bolje vole partizane 5
jer vidimo da nas brane,
za svoj narod krvcu liju,
od dušmana brane sviju.
Mi smo zimus sve bježale,
sitnu djecu smo sklanjale 10
po svoj Ljupči i po Zbjegu,
sve po ledu i po snijegu.
Da nam ne bi partizana,
ne bi nama bilo stana;
našla bi nas čak prek’ sveta 15
fašistička njuška kleta.
A ja, kao svaka majka,
nosim svoga malog Branka,
a još s nama žena masa —
sve izbjegle ispred pasa — 20
s razgovorom djecu vode:
'oće l' ikad čas slobode?
Tu par dana patišmo se,
opet kući vratišmo se.
A kad doći na kućišta, 25
ne možemo naći ništa;
od cijeloga našeg sela
samo luga i pepela.
Sve su ovo staze male:
zemunice su nam ostale; 30
prem je u njoj žita malo,
opet se je živit’ dalo.
Dođoše dva partizana,
nisu jeli već dva dana:
„Drugarice, znam da j' teško, 35
možda imaš jesti nešto?"
„Evo imam vruća leba
pa odsjeci kol'ko treba.
Jed’te, druzi, ništa, ništa,
bom’ će mnogo tih fašista 40
pogubiti tamo glave oko
Lapca i Krbave!"
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
