Budim gradi beže Bajram-beže
Budim gradi beže Bajram-beže,
Budim gradi devet godin' dana.
Kad je skoro Budim sagradio,
otišće se stina od Budima,
izletila na Novu čaršiju, 5
i ubila bega Bajram-bega.
Osta mlada Bajrambegovica,
sa jedinkom Smajom siroticom.
Svi joj bezi na pendžer dolaze,
naposljetku Moriću Alaga: 10
"Hajde, dušo, i povedi Smaju!"
Privari se Bajrambegovica,
ona pođe i povede Smaju.
Kad su bili na polju zelenu,
rasplaka se Smajo sirotica. 15
Tješila ga milostivna majka,
ne smije mu dojke izvaditi
već ga tješi s ruku prstenima,
ničijem ga utješit ne može.
Razljuti se Moriću Alaga, 20
uze Smaju po svilenu pasu,
pa ga baci bademu na granu.
I govori Moriću Alaga:
"Spavaj, Smajo, tude do vijeka!"
Kad su bili na prvom konaku, 25
govorila Bajrambegovica:
"Vjetar puše, mojim Smajom njiše,
misli Smajo da ga lila majka!
Tude kuka ptica kukavica,
misli Smajo da mu pjeva majka!" 30
Kad su bili na drugom konaku,
govorila Bajrambegovica:
"Sad po Smaji bijel behar pada,
misli Smajo pokriva ga majka!"
Kad su bili na trećem konaku, 35
govorila Bajrambegovica:
"Sad po Smaji medna rosa pada,
misli Smajo da ga kupa majka!
Badem drvo, svini zemlji grane,
da mi Smaju sunce ne oprži!" 40
To izusti i dušicu pusti,
i umrije, žalosna joj majka!
