Brodar (Medo Pucić)

Brodar Pisac: Medo Pucić

Livorno, 1848.

Često brodar pomnjivi
Preko mora brodeći
Sluša s kraja večerom
Sveto zvono da zveči;
To mu budi spomenu
O dalekom plemenu,
Pa od želje što srce mu para
Plač oblije smuđenog brodara.

Tako, gospo prelijepa,
Kad ti nebo zagledaš
I u tanke glasove
S bijela grla zapjevaš,
Naša duša ledena
Stvori s’ odma’ plamena
I leteći do rođenog kraja
Put nalazi pozabitog raja.

Izvor

Nenad Grujičić priredio: Antologija srpske poezije (1847-2000), Brankovo Kolo, Sr. Karlovci, 2012, str. 113

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Medo Pucić, umro 1882, pre 142 godine.