Braća i sestra (Kosovo)

* * *


Braća i sestra

Imala majka devet mila sina,
devet sina, jednu milu ćerku,
jednu ćerku, svoju milu Janu,
ona gu je majke lepotica,
mnogo ji se momcima dopala, 5
pa gu tražu vrlo na daleko,
na daleko, dvanajest konaka,
al gu majka nikome ne dava,
ona žali svoju jedinicu,
Da ju dade vrlo na daleko; 10
njoj gu vika taj najmlađi sine:
Zašto majko, Janu ne davamo,
ti imadeš od nas devet brata,
sve devet smo jaki i veseli,
će idemo sestru da viđamo, 15
nas je devet, za devet godina,
a desetu neka ona dođe".
Mislila se ostarela majka,
ona dava svoju jedinicu,
ona dava svoju milu Janu, 20
na daleko, dvanajes konaka.
Bog ne dade da sve dobro bidne
kad su bili kićeni svatovi,
došunja se neka besna čuma,
sve devet gi ona utepala. 25
No to vreme vrlo brzo prođe,
prođe vreme od devet godina,
braća seji još ne doodila,
pa se seja vrlo naželela,
naželela, Bogu doželela, 30
mnogo dana ona prokukala,
što gu braća još ne doodila.
Domole se Bogu jedinome,
te podiže brata najmađega,
da on sestri u posetu pođe, 35
pa gu nosi nekakvu pogaču,
što gu stvori od zemljice crne,
a to bilo od krvi crvene
sve to čini, a da ide sestri,
da on ide sestri u prviče; 40
lice mu to beše potamnelo,
pa on vika sestre jedinice,
da se sprema, svadbu će da pravi,
pa je doša u goste da gu uzme.
Oj, fala Bogu, fala jedinome, 45
kad su bili blizu njene dvore,
sestri nešto na tamnjan miriše,
kad su bili pored bele crkve,
progovara njojen mili bratac:
„Pođi, sestro, do vrata obornja, 50
ja da idem u tu belu crkvu,
da pronađem što sam izgubija."
Kada ode do vrata obornja,
što da vidi, bolje da ne vidi,
kuća gu je u travu zarasla, 55
nema njojne do devet bratića,
nema njojne ostarele majke,
no gu njojze gajret tad davali,
gajret daju da se ne sekira;
kako jadna da se ne sekira, 60
kada nema na svetu nikoga,
kada nema devet mili braće,
kada nema svoju milu majku;
poče sestra na glas svoj da plače,
ja da plače i da naricuje; 65
to dočula ostarela majka,
pa gu vika zajedno da plaču.
Obe su se, jadne, sastavile,
pa kukaju kao kukavice,
i prevrću kao lastavice, 70
sas dušu se obe rastavile.


Reference

Izvor

Vladimir Bovan, Lirske i epske pesme Kosova i Metohije (studentski zapisi srpskih narodnih umotvorina sa Kosova i Metohije); Priština, Institut za srpsku kulturu; Beograd, Narodno delo, Stručna knjiga; Istok, Dom kulture, 2001., str. 454-455.