Brat u sestre konja dojahiva

* * *


 

Brat u sestre konja dojahiva

Brat u sestre konja dojahiva,
sestra pod njim konja prihvatila,
pa se s bratom za zdravlje pitala:
"Jesi l' brate, zdravo i veselo?"
"Zdravo jesam, al' veseo nisam, 5
ja sam bio u Mostaru gradu,
rujnijem se opojio vinom,
dv'jema sekam brata pogubio.
Neće seke groša ni dukata,
nego moju sa ramena glavu!" 10
Njemu seka tiho progovara:
"Ima seka tri sokola sina,
jednoga će pregorjeti za te!"
To dva čuju, a treći ne čuje.
Ode aga svome b'jelom dvoru, 15
ona osta na avliji sama,
najstarijeg' sina dozivala:
"Moj Omere, moje d'jete drago!
ženi ti se na Zagorju dajo,
tebe zove u svatove dajo, 20
staru tvoju u jenđiluk majku!"
"Bogme, neću, ostarjela majko,
ja ne imam konja ni haljina!"
Srednjega je dozivala majka:
"Moj Mehmede, moje d'jete drago, 25
ženi ti se na Zagorju dajo,
tebe zove u svatove dajo,
staru tvoju u jenđiluk majku!"
"Bogme, neću, ostarjela majko,
još ja nisam Musaf preučio!" 30
Najmlađega dozivala majka:
"Muhamede, moj očinji vide,
ženi ti se na Zagorju dajo,
tebe zove u svatove dajo,
staru tvoju u jenđiluk majku!" 35
To je d'jete jedva dočekalo,
da on ide u svatove daji,
oblači se, žalosna mu majka,
oblači se što ljepše mogaše,
i on ode s majkom na Zagorje. 40
Gorom ide, gore jeka staše,
poljem ide, trava žuberkaše.
Kad sa jele vran gavran zagrakta,
Muhamed je majci besjedio:
"Mila majko, jadna doglasnika!" 45
Majka muči, ništa ne govori,
već niz lice grohne suze roni,
u to doba na Zagorje ravno.
Kad se b'jelom primaknuli dvoru,
Muhamed je majci govorio: 50
"Kud me vodiš, ostarjela majko?
Kad se ženi dajo Hasan-aga,
što su njemu zatvorena vrata,
kamo njemu kolo i devojke,
đe li su mu bubnji i svirale?" 55
U tom zboru u dvor uljegoše,
kad na 'vliji četiri dželata.
Jedan dželat tiho progovara:
"Lijep ti si, žalosna ti majka!"
A drugi mu dželat progovara: 60
"Kako te je pregorjela majka?"
Treći dželat junak progovara:
"Mahni bolan, osjeci mu glavu,
kad ga nije žao svojoj majci,
a što će ga nama dželatima?" 65
Četvrti mu osiječe glavu.
Kuka majka kano kukavica,
a tješi je bratac Hasan-aga,
"Muč', ne viči, moja seko draga!"
Njemu veli Adem-begovica: 70
"A moj brate, aga Hasan-aga,
žao seki brata pregorjeti,
još žalije od srca evlada!"
Prevrćući sina Muhameda,
i ona je svijet prom'jenila. 75

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Bosanska vila, 12/1897, 13, 203. Hercegovke. Srpske narodne ženske pjesme iz Mostara. Nurudin Ibnul-Hadžer.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 263-265.