Boj u Kolovozu više Spuža u Rasalinu Glavicu

0001 Teške su se žalbe podignule
0002 Sa tvrdoga Skadra bijeloga
0003 Od onoga skadarskog vezira,
0004 Šilje žalbe caru u Stambolu:
0005 "Sultan-care, ogrijano sunce!
0006 "Nastane nam crnogorski knjaže,
0007 "Od kada je Danil preminuo,
0008 "Sad je druga guja nastanula
0009 "Na Cetinje Petrović-Nikola,
0010 "Robi roblje, i siječe glave,
0011 "A kraljevske prestupa granice,
0012 "U granicu gradi ni gradove
0013 "Na sramotu svoj tvojojzi vojski.
0014 "Porobiše hotske vojevode,
0015 "A pred njima vojvodu Hasana,
0016 "I junaka Muja kapetana,
0017 "Svu krajinu ognjem opališe
0018 "Do samoga Skadra bijeloga.
0019 "No te molim, sultan-gospodare!
0020 "U Skadru ni više stana nema,
0021 "No mi šilji vojsku od Stambola,
0022 "Al’ ti više Skadru stajat’ neću."
0023 Kad je ferman bio nakitio,
0024 Otolen ga bio opremio,
0025 U Stambolu caru čestitome.
0026 I kad care viđe šta mu piše,
0027 Od jada ga zaboljela glava,
0028 I mrtva ga voda spopanula,
0029 Leže care, pade na dušeku;
0030 Za tri dana i tri tamne nojce
0031 Niti spava, nit’ se razgovara,
0032 Niti klanja, ni avdes uzima.
0033 Treći danak na noge skočio,
0034 Na sve strane knjige raširio.
0035 Telar viče u Stambolu gradu:
0036 "Koji ije ljeba carevoga,
0037 "I ko posti posta ramazana,
0038 "I ko klanja Muhamedu svecu,
0039 "Da je svako caru na divanu."
0040 Telar viče dva mjeseca dana,
0041 Dok je silnu vojsku okupio
0042 Bezkonačne zemlje Natolije,
0043 I prostrane zemlje Rumelije.
0044 Kad se vojska skupi u Stambolu,
0045 Car okupi paše i vezire,
0046 Pa ih vodi na divanu svome,
0047 Među njima carev telar vika:
0048 "Sinci moji, paše i veziri!
0049 "Nastade ni jedna guja ljuta
0050 "Na Cetinje nasred Gore Crne,
0051 "Po imenu crnogorski knjaže,
0052 "Od njega ni već lijeka nema.
0053 "Robi roblje, a siječe glave,
0054 "A uzima careve džebane,
0055 "Svu krajinu te je porobio,
0056 "Svu krajinu ljutu Arbaniju,
0057 "Porobio hotske vojevode,
0058 "U granici gradi ni gradove,
0059 "A za mene ni habera nema.
0060 "No za Boga, paše al’ veziri,
0061 "Je li ovđe paše al’ vezira
0062 "Da on pođe na armatu moju,
0063 "I da zaždi topa arbenjaka,
0064 "A pokupi vojsku iz Stambola,
0065 "Da udari na Karadagliju,
0066 "Da porobi malo i veliko,
0067 "Da popali ognjem svekoliko,
0068 "Da uhvati Petrovića knjaza,
0069 "Al’ od mrtvog da donese glavu,
0070 "Čestita ću njega učiniti.
0071 "E tako mi sveca Muhameda,
0072 "Staviću ga butom za vezira
0073 "Bez promjene za života svoga,
0074 "I daću mu zemlju Rumeliju,
0075 "I po njojzi da kupi harače
0076 "Bez promjene dvanaes godina,
0077 "Da ne dade caru ni veziru,
0078 "Ogradit’ mu saraj do mojega,
0079 "I daću mu sestru za ljubovcu."
0080 Ko čujaše, čut’ se ne činjaše,
0081 Ko gledaše, u zemlju tonjaše,
0082 Do junaka Frenka Omer-paše.
0083 Omer-paša na noge skočio,
0084 I sultanu gleda među oči:
0085 "Sultan-care, ogrijano sunce
0086 "Potpiši mi sitnoga fermana,
0087 "Da m’ odista prevariti nećeš,
0088 "Ja ću uzet’ vojsku silovitu,
0089 "Derviš-pašu s pedeset hiljada,
0090 "I što nađem zemljom Rumelijom,
0091 "Sve ću uzet’ sobom pod oružje,
0092 "I suviše Bosnu prostranitu,
0093 "Ravnu Bosnu i Hercegovinu."
0094 Kad je care riječ razumio,
0095 Od veselja potpisa fermana,
0096 Predade ga Frenku Omer-paši.
0097 Omer-paša ferman privatio,
0098 I carsku je ruku poljubio,
0099 Od veselja na armadu minu.
0100 Za tri dana šemluk je činio,
0101 I poperi careve barjake,
0102 Na kome su mjesec i zvijezde,
0103 Četvrti je jedra otvorio,
0104 Zajedrio morem širokijem,
0105 U Seljanik vojsku izvozio.
0106 Po širokoj zemlji Rumeliji,
0107 Po njoj silnu vojsku sakupio,
0108 A iz Bosne i Hercegovine,
0109 Što je vlaha i dobra Turčina
0110 Svekoliko stavi pod oružje,
0111 I nabroji stotinu hiljada.
0112 Bože dragi, čuda velikoga!
0113 Udarila sila na nevolju.
0114 Koliko je Turčin pritisnuo
0115 Od Nehaja pokraj mora slana
0116 Do visoka vrha Sutormana,
0117 Do Lesandra i grada Žabljaka,
0118 I krvava Spuža na krajinu,
0119 Do Meduna na Vasojeviće,
0120 Brzom Tarom i Pivom krvavom,
0121 I do Duge i grada Nikšića
0122 Svuđe sila turska pritisnula;
0123 Što je sila na Zeti se slila,
0124 Na broj vojske šezdeset hiljada,
0125 To su sami ljuti Arnauti.
0126 Crnogorca ljuto malo bješe:
0127 Od Crnice i R’ječke nahije
0128 Svega bješe trideset stotina,
0129 A pred njima veliki vojvoda,
0130 Po imenu Mirko Petroviću.
0131 On dovati zlaćena durbina,
0132 Obrati ga put Zete prostrane,
0133 I ugleda vojsku preveliku:
0134 Sve poperen šator do šatora,
0135 Ispoređen Turčindo Turčina,
0136 Kopja bojna kao gora crna,
0137 I barjaci k’ i mrki oblaci;
0138 A da pane proso od nebesa,
0139 Nema đegođ zrno počinuti,
0140 Do na konja jali na Turčina.
0141 Pa besjedi veliki vojvoda:
0142 "Braćo moja, Srbi Crnogorci,
0143 "Evo na nas sva sila careva.
0144 "Da se solju danas prometnemo,
0145 "Koliko je vojske u Turčina,
0146 "Ne bismo im osolili mandžu,
0147 "A nek’moli s njima bojak bili.
0148 "No što ćemo, braćo Crnogorci?
0149 "Od svake ne bande okoliše,
0150 "Po granicam’ vojsku razmetnusmo,
0151 "Ne možemo s njima bojak biti."
0152 Tada vika Plamenac serdare,
0153 I vojvode Srbi Crnogorci:
0154 "Gospodine, veliki vojvoda.
0155 "S pomoć’ Boga i svetoga Petra,
0156 "Sada ćemo šance načiniti,
0157 "Pa ćemo ih dobro utvrditi,
0158 "I tu ćemo Turke pričekati."
0159 Kako reče, na noge skočiše,
0160 I kamene šance utvrdiše.
0161 Kad se sila turska podignula,
0162 Na četiri štive razrediše.
0163 Jedna štiva udari Turaka,
0164 Zeebeka krvava junaka,
0165 Čekaju ih mladi Ugričići,
0166 Pobiše ih ognjem iz pušaka;
0167 Druga štiva ljute Skenderije,
0168 I prostrane zemlje Arbanije
0169 Nju čekaju habri Crnogorci,
0170 I onu su štivu predvojili;
0171 Treća kad se štiva podignula,
0172 Do šanca je blizu dolazila,
0173 Predvojiše i nju Crnogorci;
0174 Kad četvrta štiva udarila,
0175 Na srpski je šanac narinula,
0176 I srpski je šanac obalila,
0177 Na jednoga srpskog barjaktara,
0178 Po imenu Vasa Petrovića,
0179 Za barjak muTurčin uvatio,
0180 I na polak barjak pod’jeliše.
0181 Kad viđoše jadni Crnogorci,
0182 Da su Turci šanac obalili,
0183 Bogme su se tvrdo prepanuli,
0184 Pa s’ otolen na noge digoše,
0185 Noge daše, a bježati staše.
0186 Kad to viđe veliki vojvoda,
0187 On jedanak na noge skočio,
0188 I okroči hata golemoga,
0189 A izvadi sablju u desnicu,
0190 Kad preteče mlade Crnogorce,
0191 Tri četiri sabljom udario,
0192 Pa otolen naprijeda minu,
0193 Bije hata bičem i kamdžijom
0194 Tek da priđe dođe do Turaka.
0195 Sva se srpska vojska prekorila,
0196 I naprijed juriš učinila,
0197 Nož sijeva, krv se prolijeva,
0198 Svud se gazi krvca od junaka,
0199 Dokle pod Spuž sagoniše Turke,
0200 Na spuško ih polje dogoniše.
0201 Tu ih danak bio ostavio,
0202 Tavna ih je nojca razdvojila.
0203 Otlen Srbi natrag se vratiše,
0204 U Glavicu Rasalinu doše,
0205 Krvave im ćorde do balčaka,
0206 I desnice ruke do ramena,
0207 Njeki glave nosi od Turčina,
0208 Njeki glave, a njeki oružje,
0209 Njeki kape, a njeki dolame,
0210 Njeki jaše turske sedlanike,
0211 A sve kupe na srpskom saboru.
0212 Dokle svanu i ogrija sunce,
0213 Kad vojvodi ferman doletio
0214 Od zločesta Frenka Omer-paše,
0215 On pozdravlja velikog vojvodu:
0216 "O vojvoda, amanat ti božjeg!
0217 "I tako ti vjere i zakona!
0218 "Kaži mene što ću te pitati.
0219 "Kad se bismo bojem žestokijem,
0220 "Je l’ ti mnogo vojske poginulo?
0221 "A i ja ću tebe pravo kazat’
0222 "Koliko je Turak’ izginulo,
0223 "Izginu ni svega pet hiljada
0224 "Što je mrtva i ranjen’ Turčina."
0225 Kad začuo veliki vojvoda,
0226 On doiva Srbe Crnogorce:
0227 "Nabrojite mrtve i ranjene,
0228 "I kažite koliko je na broj."
0229 Crnogorci hitro poslušaše,
0230 Izbrojiše mrtve i ranjene,
0231 Sto mrtvijeh i dvije ranjenih.
0232 Kad razumje veliki vojvoda,
0233 On je listo knjigu nakitio,
0234 I posla je Frenku Omer-paši:
0235 "Što ćeš, pašo, da ti jade kažem
0236 "Za ’vu šaku mladih Ugričića,
0237 "Što boj biju, za cara ne znaju,
0238 "Vako Boga i knjaza svojega.
0239 "Kad si silom na nas udario,
0240 "Na broj bjesmo trideset stotina,
0241 "Od toga je nješto otpanulo,
0242 "Sto mrtvijeh i dvije ranjenih.
0243 "No da ti je, pašo, vidijeti
0244 "Ovu moju sablju i desnicu,
0245 "Kako mi je desnica krvava,
0246 "U Kolovoz sijekući Turke,
0247 "Al’ evo me zdrava i vesela,
0248 "Hvala Bogu i svetome Petru."