1. Znate l' braćo, jeste l' zapamtili?
2. Kad Kruševac Srbi privatiše,
3. Sva se Turska zemlja uskoleba,
4. Staše Turci sitne knjige pisat',
5. Te pošilju jedan do drugoga.
6. Fala Bogu! koji knjige piše?
7. Koji piše, kome li jih šilje? —
8. Knjige piše paša Šašić-paša
9. U Leskovcu na Moravi gradu,
10. Pošilje jih Skadru na Bojanu
11. Ka onome Bušatli-veziru,
12. Po imenu paši Ibraimu:
13. „Aman, pašo! ti otac, ti majka!
14. „Da l' ne znadeš, da l' za nas ne aješ?
15. „Đauri nam zemlju privatiše,
16. „I palanke naše popališe,
17. „Džamije nam naše oboriše,
18. „Našu decu ludu pogaziše,
19. „Naše kade rezil počiniše:
20. „Razviše im avlije marame,
21. „I sa leđa skidoše kaftane,
22. „Ispod grla skidoše đerdane,
23. „Sve na njima endžije dukate,
24. „I sa nogu gaće od kumaša;
25. „Što gospoda u sobi seđaše
26. „Na minderu i svil'nom dušeku,
27. „To sad beži bosa po snijegu
28. „Usred zime, kad nije zemana;
29. „To je zazor caru u Stambolu,
30. „Kamo l' tebe carevu većilu!“ —
31. Knjige gleda Bušatli-vezire,
32. One gleda, druge sitne piše,
33. Pošilje ih paši Šašić-paši:
34. „Šašić-pašo, na krajini krilo!
35. „Drž' se malo, ne upusti grada,
36. „Pratiću ti Memed-pašu stara
37. „Od Gusinja grada bijeloga,
38. „Te se drž'te do Đurđeva dana;
39. „A kad dođe bijel' danak Đurđev,
40. „Te se gora listom preobuče,
41. „Crna zemlja travom i cvijetom,
42. „I ižljegne jagnje za zaklanje,
43. „A svežu se konji u pajvane,
44. „Planine se nakite jablanom;
45. „Tad ću silnu sakupiti vojsku,
46. „Pa ću doći Nišu bijelome,
47. „Od Niša ću niz Moravu poći,
48. „S palanke ću ud'rit' na palanku,
49. ,,Dokle dođem na Ćupriju ravnu,
50. „Na Ćuprij' ću vodu prebroditi,
51. „Rasturiću vojsku u Srbiju,
52. „Srbiju ću zemlju poarati,
53. „Poarati, pake popaliti,
54. ,,Sve ću njino roblje porobiti,
55. „Što je žensko, sve ću porobiti,
56. „Što je muško, sve ću pogubiti;
57. „Knezove ću njine izvešati,
58. ,,A vojvode na kolje ud'riti;
59. „Uvatiću Srpska poglavara,
60. „Po imenu Crnoga Đorđija,
61. „Njega hoću živa oderati,
62. „Kožu ću mu caru opraviti.“
63. To se Turčin tako pofalio,
64. Zaboravi reći: Ako Bog da! —
65. Tako stade do dana Đurđeva;
66. A kad dođe bijel' danak Đurđev,
67. Sva se gora listom preobuče,
68. Crna zemlja travom i cvijetom,
69. I ižleze jagnje za zaklanje,
70. Svezaše se konji u pajvane,
71. Planine se kitiše jablanom;
72. Tade vezir sitne knjige piše,
73. Pa jih šalje na dvanaest strana:
74. Prvu šalje begu Kavajskome,
75. U Kavaja pokraj mora grada,
76. Baš na bega, sestrića svojega:
77. „Slušaj mene, od Kavaja bego!
78. „Beri vojsku, štogod više možeš,
79. „Brže ajde Skadru bijelome;
80. „Jer imamo s đaurinom kavgu.”
81. Drugu vezir knjigu opremio
82. U Toptana pokraj mora grada,
83. Na onoga bega Toptanskoga:
84. „Ču li mene, od Toptana bego!
85. „Brže beri silnu mlogu vojsku,
86. „Te ti ajde Skadru bijelome;
87. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
88. Treću knjigu vezir opremio,
89. Opremi je k Tepelenu gradu,
90. Na onoga Ali-pašu stara:
91. „Ali-pašo, od krajine krilo!
92. „Brže beri Tosku ljutu vojsku,
93. „Te ti ajde na Moravu Binču,
94. „Čekaj mene na Moravi Binči;
95. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
96. Pa četvrtu knjigu opremio,
97. Opremi je u Gusinje ravno,
98. Na Đul-bega, na šuru svojega:
99. „Ču li mene, od Gusinja bego!
100. „Brže beri silnu mlogu vojsku,
101. „Sve Brđane bezumne junake,
102. „Spušti vojsku k Peći na krajinu,
103. „Te ti ajde u Podrimlje ravno,
104. „U Prizrenu da se sastanemo;
105. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
106. Petu knjigu vezir opremio,
107. Opremi je Peći na krajinu,
108. Ka onome Raman-paši mladu:
109. „Prijatelju, pašo Raman-pašo!
110. „Beri, pašo, mlogu silnu vojsku,
111. „Prati vojsku u Podrimlje ravno,
112. „I pred vojskom dva tvoja sinovca,
113. „Po imenu dva moja sestrića;
114. „Baš jednoga Derviš-pašu mlada,
115. „A drugoga bega Etem-bega,
116. „Što boljega u Turčina nema,
117. „U Prizrenu da se sastanemo;
118. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
119. Šestu knjigu vezir opremio,
120. Opremi je Đakovici ravnoj,
121. Đakovici, Arnaut-pazaru,
122. Na onoga Mustaj-pašu mlada:
123. „Beri vojsku, pašo Mustaj-pašo!
124. „Beri vojsku, štogod više možeš,
125. „Te ti ajde u Podrimlje ravno,
126. „U Prizrenu da se sastanemo;
127. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
128. Sedmu knjigu vezir opremio
129. U Prizrena grada bijeloga,
130. Na onoga Saip-pašu mlada:
131. „Ču li, zete, pašo Saip-pašo!
132. „Beri vojsku, štogod više možeš,
133. „I gradi mi konak u Prizrenu;
134. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
135. Osmu knjigu vezir opremio
136. U Kosovo u Prištinu grada,
137. Na onoga Milić-pašu mlada:
138. „Milić-pašo, od krajine krilo!
139. „Beri vojsku, štogod više možeš,
140. „I gradi mi konak u Kosovu,
141. „U Lipljanu da se sastanemo;
142. „Jer se đaur na oružje diže,
143. „Primiče se ka Kosovu bliže.”
144. Pa devetu knjigu opremio,
145. Opremi je Vranji na Moravu,
146. Na onoga Memed-pašu mlada:
147. „Ču li mene, pašo Memed-pašo!
148. „Beri, pašo, silnu mlogu vojsku,
149. „I čekaj me na Moravi Binči;
150. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
151. A desetu knjigu opremio
152. U Kratovo grada bijeloga
153. Naazaru carevu većilu:
154. „Naazare, carevi većile!
155. „Beri vojsku, štogod više možeš,
156. „Ajde brže Nišu bijelome;
157. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
158. Jedan'estu knjigu opremio
159. Ka onome Kara-fejzi mladu:
160. „Kara-fejzo, od krajine krilo!
161. „Kreni vojsku, tvoje krdžalije,
162. „Te ti ajde Nišu bijelome;
163. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”
164. Dvanaestu knjigu opremio,
165. Opremi je velikom Vidinu,
166. Na onoga pašu Osman-pašu:
167. „Ču li mene, pašo Osman-pašo!
168. „Prati mene vojsku u indata,
169. „Prati vojsku Nišu bijelome,
170. „I prati mi tope i kumbare;
171. „Jer imamo s kaurinom kavgu.”—
172. Silne su se knjige rasturile.
173. Knjigu gleda od Kavaja bego,
174. Pa on bere silnu mlogu vojsku,
175. Odvede je Skadru bijelome.
176. Knjigu gleda od Toptana bego,
177. Pa on bere silnu mlogu vojsku,
178. S vojskom ode Skadru bijelome.
179. Knjigu gleda paša Ali-paša,
180. On pokupi Tosku ljutu vojsku,
181. S vojskom ode na Moravu Binču,
182. Onde čeka Bušatli-vezira.
183. Vojsku bere od Gusinja bego,
184. On pokupi sve Gusinje redom,
185. Suvodola i Bijora ravna,
186. I pokupi Dragu i Rožaja,
187. Sve Brđane bezumne junake;
188. Spušti vojsku Peći na krajinu,
189. Ode s vojskom u Podrimlje ravno,
190. Stade čekat' Bušatli-vezira.
191. Knjigu gleda paša Raman-paša,
192. Pa on stade silnu brati vojsku;
193. On pokupi Polog Metoiju,
194. I pokupi Prekoruplje ravno,
195. I svu Podgor iznad Metoije,
196. I Rugovu više Peći ravne;
197. Spremi vojsku u Podrimlje ravno,
198. I pred vojskom dva svoja sinovca,
199. Vezireva dva mlada sestrića,
200. Po imenu Derviš-pašu mlada
201. I sa šnjime bega Etem-bega,
202. Što boljega u Turčina nema;
203. Ode vojska u Podrimlje ravno,
204. Stade čekat' Bušatli-vezira.
205. Mustaj-paša stade brati vojsku,
206. On pokupi Đakovicu ravnu,
207. Đakovicu, Arnaut-pazara,
208. I pokupi Reku i Junika,
209. Ode s vojskom u Podrimlje ravno.
210. Stade čekat' Bušatli-vezira.
211. Saip-paša stade brati vojsku,
212. On pokupi bijela Prizrena,
213. I pokupi sve Podrimlje ravno,
214. I pokupi Goru i Sirinić,
215. I pokupi Ljumu i Topolu;
216. Stade čekat' Bušatli-vezira.
217. Malić-paša stade brati vojsku,
218. On pokupi svu Prištinu ravnu,
219. I pokupi Novo brdo redom,
220. I pokupi sve Janjevo ravno,
221. I bijela grada Vučitrna,
222. I pokupi Dmitrovicu ravnu,
223. I pokupi svu palanku Banjsku,
224. I svu Šalju iznad Mitrovice,
225. I Drenicu ispod Čičavice,
226. Stade čekat' Bušatli-vezira.
227. Memed-paša pokupio vojsku,
228. Pa on pade na Moravu Binču,
229. Stade čekat' Bušatli-vezira.
230. I Naazar pokupio vojsku,
231. Sve Juruke i Bugare mlade;
232. Prati vojsku Nišu bijelome.
233. Kara-fejzo diže silnu vojsku,
234. Silnu vojsku, krdžalije mlade,
235. Te otide Nišu bijelome,
236. Stade čekat' Bušatli-vezira.
237. Osman-paša silnu bere vojsku,
238. Pa opremi Nišu bijelome;
239. Mloge spremi tope i kumbare,
240. Da čekaju Bušatli-vezira.
241. Tada vezir stade brati vojsku,
242. On pokupi Malesiju ljutu,
243. I pokupi Skadra na Bojani,
244. I pokupi Miridita ravna,
245. Pokraj mora sve Latine ljute,
246. I pred njima Đon-Markova sina;
247. I pokupi sve spahije redom,
248. Sve spahije od Urumelije,
249. I delije od Anadolije;
250. Pa kad bilo uoči nedelje,
251. U subotu zaučilo podne,
252. Pukoše mu na gradu topovi,
253. Eto vezir iz Skadra se krenu,
254. Te udari preko Malesije,
255. Dođe vezir u Prizrena grada,
256. Onde sede za petnaest dana,
257. Dok se silna sustignula vojska.
258. A kad bilo uoči nedelje,
259. U subotu zaučilo podne,
260. Pukoše mu na gradu topovi,
261. Tade vezir iz Prizrena pođe,
262. Te otide u Kosovo ravno,
263. U Lipljanu šator razapeo,
264. Onde sede za nedelju dana,
265. Dok se silna sustignula vojska,
266. Pa se vezir iz Kosova krenu,
267. Te on pade na Moravu Binču,
268. Onde vezir šator razapeo,
269. Te on sede tri bijela dana,
270. Dok se silna sustignula vojska.
271. Ondale se vezir podignuo,
272. Te otide Nišu bijelome;
273. Onde sede tri nedelje dana,
274. Dok se silna sustignula vojska.
275. I na tefter vojsku prebrojio,
276. Iziđe mu sto iljada vojske.
277. Pa kad bilo uoči nedelje,
278. U subotu zaučilo podne,
279. Pukoše mu na gradu topovi,
280. Eto vezir iz Niša se krenu,
281. Krenu vezir silnu mlogu vojsku,
282. I ponese tope kavalije,
283. I poveze tope baljemeze,
284. I kumbare, čim gradove prima,
285. I lubarde, čim gradove pali;
286. Pa udari niz Moravu ladnu.
287. No da vidiš čuda velikoga!
288. Koliko su Turci presilili,
289. Nagoni se junak na junaka,
290. Bre koji će ponaprijed poći,
291. Ko će prije Srba pogubiti,
292. A ko li će roba zarobiti,
293. A kad bili ispod Aleksinca,
294. Loša jih je sreća susretnula:
295. Savila se nasred druma guja,
296. Ljuta guja Petar od Dobrinje,
297. Nasred druma šanac načinio,
298. Pa u šancu šator razapeo,
299. Pod šatorom pije ladno vino.
300. A kad Petra Turci opaziše,
301. Na Petra se Turci nagonjau,
302. Petar turi momke u paradu,
303. Na Turke je vatru oborio,
304. I Turke je ljuto izranio.
305. Kada viđe Bušatli-vezire,
306. Gde ne može ništa na jurišu,
307. Tade vojsku natrag povrnuo,
308. Pa namesti tablje i topove,
309. Te na Petra vatru oborio,
310. Oborio tope i kumbare.
311. Prema njemu na Moravi ladnoj,
312. Onde beše Mladene vezire,
313. I sa šnjime vojvoda Stanoje,
314. I sa šnjima do dva obor-kneza:
315. Jedno beše obor-kneže Jefto,
316. A drugo je obor-knez Miloje;
317. Svi gledaju jade prema sebe.
318. Turci biju Petra od Dobrinje,
319. Biju njega topom i kumbarom;
320. Teško mu je vojska izginula,
321. Što ostalo, sve se poplašilo,
322. I svakome lice potamnelo
323. Od prokleta topa i kumbare,
324. Od brzoga praa i olova.
325. Često Petar po bedenu šeta,
326. Po bedenu i po meterizu,
327. Te ogleda straže i kapije,
328. I slobodi svu družinu redom;
329. Eto puče prokleta kumbara,
330. Te udari Petra gospodara,
331. Udari ga u desnicu ruku,
332. Klonu ruka niz čošnu dolamu;
333. No je junak, Bog mu pomogao!
334. Te ne uče Petar ni leleče,
335. Da ne tura strave u družinu,
336. Da ne kvari ćefa vojvodama;
337. Tek se maši debelu đoginu
338. Te otide Mladenu veziru,
339. Pa Mladenu riječ govorio:
340. „Bog t' ubio, Mladene vezire,
341. „Da l' ne vidiš, njima ne video!
342. „Da l' ne vidiš, da l' za nas ne aješ?
343. „Teško mene dosadiše Turci,
344. „Dosadiše topom i kumbarom,
345. „Mloga mi je vojska izginula,
346. „Što ostalo, sve se poplašilo,
347. „I svakom je lice potamnelo
348. „Od prokleta topa i kumbare,
349. „Od brzoga praha i olova;
350. „I ja sam se, brate, obranio,
351. „Obranio u desnicu ruku:
352. „No ti prati vojsku na izmenu,
353. „Te potpuni moga Deligrada,
354. „Da mi Turci šanac ne private;
355. „Vera moja i tako mi Boga!
356. „Ako Turci moj šanac private,
357. „Privatiće svu našu Srbiju.”
358. Itro Mladen Petra poslušao,
359. Te opremi vojsku na izmenu,
360. I potpuni šanca Petrovoga.
361. Mili bože, na svem tebe vala!
362. Često li se vojske udarau,
363. Udarau po polju široku,
364. Po zelenu lugu Moravskome,
365. Nagone se u vodu Moravu,
366. Krvavi se sva voda Morava
367. Od junaka i dobrijeh konja:
368. Tako bili tri nedelje dana.
369. Dokle Petru odlaknula ruka,
370. On otide pod šatora svoga,
371. Pod šatorom sitnu knjigu piše,
372. Pa dozivlje Tufekčiju Steva:
373. „Pobratime, Tufekčija Stevo!
374. „Ti ponesi knjigu u nedrima,
375. „Pravo idi u selo Topolu,
376. „Ka našemu gospodaru Đorđu,
377. „Te mu baci knjigu na koleno.“
378. Uze knjigu Tufekčija Stevo,
379. Pa se maši hatu malenome,
380. Ode pravo drumom širokijem,
381. Te on dođe u selo Topolu,
382. Onde nađe gospodara Đorđa,
383. Knjigu njemu na koleno baci.
384. Uze knjigu gospodar Đorđije,
385. Pa je daje pisaru Stevanu.
386. Uze Stevo knjigu pregledati,
387. Knjigu gleda, grozne suze roni;
388. Pita njega gospodar Đorđije:
389. „Mili kume, pisare Stevane!
390. „Kaka knjiga, kaka li je glasa?
391. „I do sad su knjige dolazile,
392. „Nijesmo ih suzne propraćali,
393. „A danaske grozne suze roniš.”
394. Al' govori pisare Stevane:
395. „Mili kume, gospodaru Đorđe!
396. „Knjiga loša, a loša je glasa:
397. „Knjigu piše Petar od Dobrinje,
398. „Na njega su Turci navalili,
399. „Navalio Bušatli-vezire
400. „S njegovijeh sto iljada vojske,
401. „Teško Petru vojska izginula,
402. „Što ostalo, sve se poplašilo,
403. „I njino je lice potamnelo
404. „Od prokleta topa i kumbare,
405. „Od brzoga praha i olova,
406. „Nama Petar sitnu knjigu piše:
407. „ „Gde si sade, gospodaru Đorđe?
408. „ „Da se meni na nevolji nađeš,
409. „ „Da mi Turci šanac ne private;
410. „ ,,Vera moja i tako mi Boga!
411. „ „Ako Turci moj šanac private,
412. „ „Privatiće svu našu Srbiju.“ ”
413. Kad to začu gospodar Đorđije,
414. On se maši džepu svilenome,
415. Te izvadi dva dukata žuta,
416. Te ih daje Tufekčiji Stevu:
417. „Naj' ti, Stevo, dva dukata žuta,
418. „Te ti idi, te se napij vina.”
419. Pa on diže silnu svoju vojsku,
420. Sve atlije i sve tokalije,
421. Svaki nosi džidu na ramenu,
422. Do po džide opšiveno vukom,
423. Da s' junaku ne pomiču ruke;
424. Te udari preko Šumadije;
425. Leontije Srpski Mitropolit,
426. I on ide drumom širokijem,
427. I sa sobom sve vodi popove,
428. I on vozi velike topove.
429. Dođe Đorđe ravnu Kragujevcu,
430. No sa grada pokliknula vila,
431. Baš sa grada prema manastiru,
432. Manastiru bijelu Konjicu,
433. Ona zove Bušatli-vezira:
434. „O vezire, žalosna ti majka!
435. „Da l' ne znadeš, da l' za se ne aješ?
436. „Eto na te Crnoga Đorđija
437. „Sa njegovom silnom mlogom vojskom!
438. „Sve atlije i sve tokalije,
439. „Svaki nosi džidu na ramenu,
440. „Do po džide opšiveno vukom,
441. „Da s' junaku ne pomiču ruke;
442. „Leontije Srpski mitropolit,
443. „I on ide drumom širokijem,
444. „I sa sobom sve vodi popove,
445. „I on vozi velike topove;
446. „Vera moja i tako mi Boga!
447. „Ako stigne gospodar Đorđije,
448. „Te zateče tebe na Moravi,
449. „Da ti imaš krila sokolova,
450. „Ne bi perje iznijelo mesa:
451. „Biježaćeš, no pobeći ne ćeš;
452. „Branićeš se, odbranit' se ne mo'š;
453. „Molićeš se, pomoći ti ne će.”
454. Kad to začu Bušatli-vezire,
455. U ponoći učinio londžu:
456. On doziva paše i begove
457. I ostale njine poglavare,
458. Svaki svojoj zakazaše vojsci,
459. Od petala oni podraniše,
460. Pleći daše, bijegati staše.
461. Mili Bože, na svem tebe vala!
462. Kad iđahu niz Moravu Turci,
463. Sve skakahu Turci, ka' jeleni;
464. A kad li se natrag povrnuše,
465. Otidoše Turci, ka' ******.