Bojana i poturica
Platno b’jeli Bojana djevojka
Na Bojani, na toj vodi ladnoj;
Tuda paša popeo šatore,
Pašajlijam’ svojim govorio:
„Bi l’ se koji dobar junak naša’, 5
„Da b’ Bojanu vodu preplovio
„I doveo lijepu djevojku,
„Puštiću ga dvoru bnjelome."
Iznađe se Poturica mlada,
Na konjicu, ka’ na gorskoj vili; 10
Bojanu je vodu preplovio,
Pa potjera lijepu djevojku.
Kada viđe lijepa djevojka,
Skloni skute, pobježe uz pute;
Kad viđela lijepa đevojka, 15
Tursko momče da će pristignuti,
Bacila je obje krpe platna,
Ne bi li se momče zabavilo;
Tursko momče na to i ne haje
Ona trže gendar od dukata, 20
Pa ga baci u zelenu travu;
Na to momče ništa i ne gleda,
Već dostiže lijepu djevojku,
Uhvati je za bijelu ruku,
Pa je baca za se na konjica, 25
Pa s’ povrati natrag uznatrage,
Uze prvo gendar od dukata,
I uzimlje obje krpe platna.
Na Bojanu konja natjerao,
Zdravo Ture vodu pregazilo, 30
I pred šator paši dolazilo;
Daje haber paši gospodaru,
Da je vlašku curu uhvatio.
Kod djevojke konja ’e ostavio;
Cura ’e muški konja posednula, 35
Na Bojanu njega ’e natjerala.
Kad je bila na sred vode ladne,
Kad l’ eto ti Poturice mlade,
Žao mu je konja unuštiti,
Žao mu je pješke s’ utopiti, 40
„O djevojko, draga dušo moja,
„Vra’ dere mi dobra konja moga,
„I vrati mi sablju okovanu.“
Djevojka se mudro izgovara:
„Imam dragog, konja ću mu dati, 45
„A bratu ću sablju darovati."
Al’ govori Poturica mlada:
„Crna zemljo, primi de me u se,
„Da ne gledam, kud mi ode kljuse“.
