Boro barjaktar i Džidić Usejin

* * *


Boro barjaktar i Džidić Usejin

0001 Poranio Boro barjaktaru
0002 Od krvava Senja bijeloga,
0003 Ide, vodi trideset Senjana.
0004 Ode Boro krvavoj Udbini,
0005 Da zarobi roba od Turaka,
0006 Ili koju da donese glavu
0007 Kad je Boro bio u Proloma,
0008 Tamo jesu mnoge raskrsnice,
0009 Tu je Boro naodio traga,
0010 Đe je četa jaka prolazila,
0011 Četa četi traga naodila,
0012 Nađe Boro trideset Turaka,
0013 I pred njima Džidić-Usejina.
0014 Pa doziva Boro bajraktaru
0015 Barjaktara Džidić-Usejina:
0016 ”Odi, Ture, da se sastanemo,
0017 ”Da mi Božju vjeru uvatimo,
0018 ”Da na miru kavgu ne činimo’.’
0019 Kad to čuo Džidić-barjaktaru,
0020 Džidić uze svilena barjaka,
0021 Pa iznese u rosnu livadu,
0022 Sastaše se oba barjaktara,
0023 Pa pobiše džide u ledinu,
0024 I tu tvrdu vjeru uvatiše,
0025 Da danaske ne zameću kavge,
0026 Pa na vjeru društvo sastaviše,
0027 Pomešaše Turke i Senjane,
0028 Pitaju se za junačko zdravlje,
0029 Tu sjedoše, užinat’ počeše.
0030 U Senjana čudan adet kažu,
0031 Svaki nosi po bukliju vina,
0032 I suviše žežene rakije,
0033 Tu sjedoše pa se napojiše.
0034 Sjedi Turčin Džidić-Usejine,
0035 Oko njega trideset Turaka,
0036 Prema Usu Boro barjaktaru,
0037 Pokraj Bora svi Senjani redom.
0038 Kad se piva čete dovatiše,
0039 O svačemu riječ besjediše,
0040 Ode čaša od druga do druga,
0041 Dođe čaša Džidić-Usejinu,
0042 Pa nazdravi Boru barjaktaru,
0043 ”Zdrav mi, Boro, vlaški barjaktaru
0044 ”Ni u zdravlje cara ni ćesara,
0045 ”No u zdravlje mojega andžara,
0046 ”Koji će te danas Bog ubiti. ”
0047 To slušaju i Srbi i Turci.
0048 Ode čaša od druga do druga,
0049 Dođe čaša Boru barjaktaru,
0050 Poče Boro s čašom nazdravljati,
0051 U junačko zdravlje pominjati,
0052 Pa Turčinu Boro besjedio:
0053 ”Zdrav, Turčine, Džidić-Usejine,
0054 ”Ni u zdravlje tvoje ni u moje,
0055 ”No u zdravlje dvije puške male,
0056 ”Koje, Boro, nosi za pojasa,
0057 ”Danas će ti toke polomiti,
0058 ”I živo ti srce iznijeti. ”
0059 Čašu popi, pa u nebo baci,
0060 Itre Buru ruke na oružje,
0061 Boro trže dvije puške male,
0062 Obadvjema dade vatru živu.
0063 Dobro puške vatru privatile,
0064 Džidiću su toke polomile,
0065 Na plećima pendžer ostavile,
0066 Turčin pade u travu na glavu.
0067 U ta doba trideset Senjana
0068 Potegoše šezdeset pušaka,
0069 Pa na Turke vatru oboriše.
0070 Kad Senjani vatru izbaciše,
0071 Svi padoše po zelenoj travi.
0072 A da vidiš trideset Turaka,
0073 Potegoše svijetlo oružje,
0074 Na Senjane vatru oboriše,
0075 Preko sviju vatra preturila.
0076 Tu Senjani na noge skočili,
0077 Potegoše plamene andžare,
0078 Posjekoše tridest Udbinjana.
0079 Senjani se braća iskupiše,
0080 I dobra im sreća priskočila,
0081 Tu na mrtvo ne pogibe druga,
0082 Samo bješe četiri ranjena,
0083 Od rane im ništa biti neće.
0084 Svi Senjani dobro šićariše,
0085 I zdravo se Senju povratiše,
0086 Pa bijela Senja okitiše,
0087 Sve glavama mladi Udbinjana.


Izvor

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.