Bol boluje mladi Alajbeže
Bol boluje mladi Alaj-beže,
bol boluje devet nedjeljica.
Kad nastade deseta nedjelja,
on doziva svoju mladu ljubu
i ovako njojzi besjedio: 5
— Ljubo moja, preboljeti neću,
umrijeću još ovoga dana.
Ti sazovi hodže i hadžije,
neka mene okupaju lijepo,
neka uče dove iz Kurhana. 10
Ti ne žali blaga gotovoga,
već podijeii našoj sirotinji.
Ukopaj me u novome groblju,
kraj komšije Ajan Alijage,
jer sam s njime u dostluku bio. 15
Ti si mlada, a nejmaš evlada,
i ti ćeš se, ljubo, preudati.
Pođi, ljubo, za koga ti drago,
samo nemoj bekri Mustaj-begu,
jer je meni velik hasum bio. 20
Kad sa svatim’ novom dvoru pođeš,
nemoj ići kraj novoga groblja,
već drugijem idi sokacdma.
To izusti mladi Alaj-beže,
to izusti i dušicu pusti. 25
Sve je njega ljuba poslušala.
Dozvala je hodže i hadžije,
potrošila pet stotin’ dukata
dok je mladog bega pokopala.
Istom prošlo četrdeset dana 30
iza smrti mladog Alaj-bega,
ispred kule mladež udarila.
Jedni jašu ate plahovite,
svi u srmi i žeženu zlatu,
drugi idu u lov na sokole, 35
treći čine igre i mejdane,
bacaju se koplja i džilita.
Svaki hoće da ljepše izgleda
da ga vidi mlada udovica,
udovica mladog Alaj-bega. 40
Samo jedan bekri Mustaj-beže
ne gizda se u srebro i zlato,
tri put na dan ispred kule prođe.
U ruci mu sedefli tambura,
lijepo kuca, a ljepše popjeva 45
i doziva u pjesmi djevojke,
udovice, mlade pušćenice.
Gledala ga Alaj-bega ljuba,
sve gledala, srcem uzdisala
i ovako mlada besjedila: 50
— Il’ ću poći bekri Mustaj-begu,
il’ se mlada udavati neću!
Za to čuo bekri Mustaj-beže
pa joj ’vako beže poručuje:
— Srce, dušo, mlada udovice! 55
Prvu noćcu ispred ponedeljka,
sađi, dušo, na mermer avliju.
Kada noćca bude po jaciji,
tude ću te dočekati nladu,
odvešću te mom bijelu dvoru, 60
bez svatova i bez djeverova!
Kad je bilo ispred ponedeljka,
siđe ona na mermer avliju.
Dočeka je bekri Mustaj-beže
i uze je za bijelu ruku 65
te je vodi drumom i sokakom,
pa okrenu kraj novoga groblja.
Progovara mlada udovica:
— Srce, dušo, bekri Mustaj-beže,
ne vodi me pokraj novog groblja, 70
već me vodi drugim sokacima.
Progovara bekri Mustaj-beže:
— Hajd’ ne luduj, moja golubice,
od mrtvoga nemoj imat’ straha,
a živome nemoj vjerovati! 80
Kad su bili pored novog groblja,
kraj mezara mladog Alaj-bega,
iz mezara avaz progovara:
— Nek’ te, ljubo, od Boga ti teško,
da bog dade dugo ne živila, 85
ne ljubila bekri Mustaj-bega,
što si mlada vjeru prekršila!
Prepade se mlada udovica,
od straha je noge zabolješe;
dok su stigli Mustaj-bega dvoru, 90
zaboli je i srce i glava.
Leže ona bolju bolovati,
bolovati tri nedjelje dana,
u četvrtoj dušu ispustila
neljubljena od bekri Mustafe.95
