Bledi mesec...  (1861) 
Pisac: Vladimir Vasić


Bledi mesec sjaji noću
Da razagna crna mraka,
Al još bolje crnu tminu
Goni sa tvog lica zraka.

Zora rosu na cvet lije
Da još bolje zamiriše,
Al’ od cveta mirisnije
Duša tvoja, zlato, diše.

Zora sunce jutrom kupa
Da još jaču svetlost daje,
Al iz oka tvoga zraka
I od sunca svetlija je.

U zore su lepa usta
Rumenilom, kažu, cvate,
Al od tvojih nesu lepša,
Jer poljubcem tvoja šapte.

Oj pa kad si tako divna —
Anđelčiću umiljati!
Pričekaj me... jošte malo,
Ljuba ćeš se moja zvati.

1861.

Izvor uredi

1865. Pesme Vladimira Vasića. Izdane na svet nakon smrti njegove. Zemun: Štamparija I.K.Sopronova. str. 21-22.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vladimir Vasić, umro 1864, pre 160 godina.