Blažen sam draga
Blažen sam draga
Uz tvoje grudi,
Među svih ljudi
Sretan sam ja.
Što svjetska blaga
Vrijede više,
Kad za te diše
Duša mi sva?
Ti si mi blago
I raskošje moje,
Te oči tvoje
I njihov sjaj.
Anđelče blago,
Svijet mi ne treba
Ti ispod neba
Meni si raj.
Blažen sam blažen,
Do mene sjedni,
Poljubac medni
Nek uživam tvoj.
U te zadražen
Nebo si moje,
Te usne tvoje
Sa mojim spoj.
Grli me nježno
Ručicam b'jelim,
Sretan ću c'jelim
Bit v'jekom tad.
Pokloni sn'ježno,
Lice mi drago,
Drugo t' ja blago
Ne tražim mlad.
Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 34., u Beču, 6. septembra 1895., str. 317.