Bećar Ibraim pije uz ramazan vino

0001 Jesu caru vike dodijale
0002 Na Turčina bećar’ Ibraima:
0003 Evo ljubi tridest udovicah,
0004 I suviše devet đevojakah,
0005 I on ljubi Zlatku kadinicu
0006 I ne posti posta ramazana,
0007 Nogo pije u ramazan vino
0008 I u vino šerbet-medovinu,
0009 Ne kune se Muhamedom svecom.
0010 Za njem care sluge otpravio,
0011 Uvatiše bećar’ Ibraima,
0012 Povedoše caru čestitome.
0013 Kad u cara Ibraime dođe,
0014 No ga care upitivat’ pođe:
0015 ”O Turčine, bećar’ Ibraime,
0016 Je li istina što kažuju ljuđi
0017 E ti ljubiš tridest udovicah,
0018 I suviše devet đevojakah,
0019 I desetu Zlatku efendinu,
0020 Što je ljevše u svijetu nema,
0021 I kad pije vodu ali vino,
0022 Vidi jo’ se proz grlo bijelo,
0023 A ne postiš posta ramazana,
0024 Nego piješ u ramazan vino
0025 I u njega šerbet-medovinu,
0026 Ne kuneš se Muhamedom svecom?”
0027 A tader mu zbori Ibraime:
0028 ”Voljan da si, dragi gospodare!
0029 Što ti kažu tridest udovicah,
0030 Ništa nije što istina nije,
0031 Što mi tridest udovicah pričaš –
0032 Da ne ljubim njima b’jelo lice,
0033 Davno bi se mlade poudale,
0034 Tu bi ostalo tirdeset đetićah,
0035 Prsnula bi đeca po sokakeh,
0036 Mostar bi se tebe istražio;
0037 Što mi kažeš devet đevojakah –
0038 Kad poraste ruža na božuru,
0039 Pa se dignu mostarske đevojke
0040 I kidaju ružu na božuru,
0041 Vješaju ih mene za oružju,
0042 I sam bi se, care, prevario,
0043 A nekmoli ova ludaija;
0044 Što mi kažeš posta ramazana –
0045 Svako posti sve za svoju dušu;
0046 Što li pijem crveniku vino,
0047 Vino mi je vinograd rodio,
0048 A med su mi čele donijele –
0049 Nemo’, care, da se sramotimo!”
0050 A car bači u džepove ruke,
0051 I izvadi trideset cekinah
0052 I darova bećar’ Ibraimu,
0053 Otpravi ga dvoru bijelome.
0054 Glas dopade tridest udovicah
0055 E im ide bećar’ Ibraime,
0056 Sretoše ga gore u planine,
0057 I Turčina divno darovale,
0058 I daše mu tridest bovčalukah,
0059 Svaki bješe od suhoga zlata.
0060 Malo bilo, ništa ne stanulo,
0061 Ali idu devet đevojakah,
0062 I nose mu devet košuljah,
0063 Njega grle, njega darovaše.
0064 Stan’ da vidiš velike nevolje!
0065 Evo ide Zlatka i kadija,
0066 Nosi Zlatka divan-kabanicu
0067 I dade je bećar’ Ibraimu:
0068 ”Na je tebe, čestita mi bila!
0069 Ti se nemoj ijedit’, kadija,
0070 E mu dadoh tvoju kabanicu!
0071 Da si bio za Zlatku ljubovcu,
0072 Bila bi ti Zlatka i haljina –
0073 Sad ti ništa do kamena nema!”
0074 To je bilo kad se je činilo,
0075 Ništa ne znam je li istina bila.