Beno Poplesija (Robinja)1/21
| ←Šena dvadeseta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena XXI |
Šena XXII→ |
ANICA: Jesi li bila, Milica, u Mihoča i rekla mu da dođe u mene, ako me hoće neviđet mrtvu?
LIMICA: Moja ćerce, bolje je bilo da ti tamo nijesam otišla! Što ti para? neto[m] me vidio, počeo je vikat, ko da je njekoga macarula ugledo! Da znaš koju mi je grubu kreanciju učinio.
ANICA: Naplatiću mu se! pođi intanto [međutim] u Sima Staglina i moli ga da mi zajmije jedne njegove haljine alla francesa [Francuskog kroja]; nu, kako mu ćeš rnjeti?
MILICA: Najprije mu ću se poklonit s jednom reverencijom [poklonom], ovako... Poslije ću mu rijeti: „Moja gospođa Anica ljubi Vam i ruke i noge...“
ANICA: Idi, pjana dezerto, ne govori tako — reci mu: „Ljubim Vam ruke“; danu, što ćeš mu iza tega rijeti?
MILICA: „...i molila te, učini mi pjadžer, zajmite joj za vazdan jedne Vaše haljine alla Puglisa [puljiškog kroja].“ Ma ako bi me pito: „Što će ti?“, što ću mu odgovorit?
ANICA: Reci mu da ću se u nje maškarat. Pođi i umije’ mu ove rijeti.
MIJŠCA: Hoću, gospo, razumjela te sam. — (Sama:) Ja ne znam što će od ovijeh haljina?! drugo joj po pameti ne prihodi nego maškaravat se; ja držim da će se u nje obuć za poći nać Mihoča, zašto za njime mahnita. Trijeba mi je otit.
Reference
uredi
