Beno Poplesija (Robinja)1/1

Beno Poplesija (Robinja)
Pisac: Nepoznati autor
Šena prva


AT PRVI
Šena prva
BENO i LIMICA

BENO: Kako hoćeš, o Limica, da se ne iazivljem nesrećan, pokli od dva sina, koja sam imo od pokojne Bare moje žene, jedan je skjav na turskoj galiji, od koje je bio ufaćen kad se vraćo s Smirne, gdje je nastojo na negocijo [dućanu], — drugi žive veće nego skjav jedne infame [sramotne] kurvetine; Pijero, koji je bio štap moje starosti, ugrabjen mi je od huda udesa, — Mihoč, koji je prikor i sramota od moje kuće, žive samo za činit mi tisuću puta na dan umirati!
LIMICA: E, e, gosparu, uza se [običaj je] rijeti: „S kijem te vidim, s tijem te pišem“; niko drugi ne šteti tvoga sina nego Zapletalo, i ako tvoj sin na koje se zlo dovede, niko drugi neće bit kriv nego Zapletalo.
BENO: Dobro govoriš; zašto uz kakva meštra stoji, taku skulu uči; ma nu ovo sadar ostavimo sve na stranu! Ja poznam odavna da mi si ti valenta [vrijedna] sluga e per vita mia[i života mi] asikuravam se da kad bih ti ja pripovidio jedno moje sekreto, zaisto bi mi vele valjo.
LIMICA: Evo me pronta [spremna]; reci mi u čemu te imam služit.
BENO: Nemoj cijepit da ti imaš činit što Zapletalo čini; ti me razumiješ?
LIMICA: Razumijem! (Ovi starežina biće namuran!)
BENO: Jesi li vidio onu robinju koja stoji u kući onega Peraštanina?
LIMICA: Vidio sam je; a jesu petnaes dana da je tu kapitala [stigla].
BENO: Namuro sam se, marijolu, na nju!
LIMICA: Zaisto merita bit ljubljena.
BENO: Od mene poslije...
LIMICA: ...gospara cijenjena i fakultoza [imućna]...
BENO: ...ni toliko stara. Vjeruj mi da toliko puta popipam se po pulsu [bilu] i nađem ga tako vigoroza [krepka], da per vita mia, čini mi se da sam mladić; i po dušu moju prav sam ko strijela, i svaki put kad se ogledam u zrcalu, crljen sam. A paka nijesam ni grub; po muku moju; u moje mlade danke činio sam uzdisat kojoj dobroj robi!
LIMICA: Ja držim da i sada koja za tobom uzdiše.
BENO: Čerto, imaš razlog i vjerujem ti. Nu, moj Limica, nađi način da budem doć u nje krilu.
LIMICA: Nastojaću kako uzmogu; ma će se htjet dosta mjedi za posut Peraštaninu, zašto je ono avara [lakoma] bestija. Nosi sobom almeno peset dukata, neka u potrebi uzmožemo se prevaljat.
BENO: Ja ću ih nosit, ma nemoj da to obazna Mihoč, er bi to bila moja smrt; ja ću otiti delongo uzeti ove mjedi.
LIMICA: A ja ću otiti za služi[t] te.

Reference

uredi