Beduin
Pomamno konjic juri. Na njemu vitez smeo
I vrelim, rujnim zrakom vije se burnus beo.
Vitezu oko seva, spustio glavu nisko,
A rukom sablju stiskô.
Ni mete, ni oaze, ni staze, niti puta,
Pustinja večna pukla. I opet, on ne luta;
Jedna ga zvezda vodi i daje srcu krila,
Sloboda to je mila.
On čuje tamo nekud, gde roblje tužno cvili,
I juri napred smelo na suprot adskoj sili;
Senuće britka sablja i krv se skupa liti,
Al' roba neće biti...
