Beg i tikve

Beg i tikve
Pribilježio: Đ. Špadijer

     Neki beg prolazaše jednom s društvom pokraj jednoga plota, o kome visahu tikve. Kad beg opazi, gdje vise tikve o plotu, poče na njih puhati i izmicati se od plota.
     — A što to činiš, beže? — zapitaće ga jedan iz društva.
     — Puham vala na tikve, da se ohlade!
     — Hladne su tikve jadan, da li ne znaš, ne budali. Ko vješa vruće tikve o plotu?! — reče drugi,
     — Dina mi ne znam. — E, ne znam što je to, ali se vala od njih bojim, pa bojim, a vi i ako ne ćete!
     — A što? — zapitaše ga opet.
     — Jednom vala skuhah tikava, te ja ih ostavi, da se ohlade. Pošto se, učinje mi se po sata hladiše, založih dobro i oparih se, te od tada ne vjerujem im, da su hladne, pa i ako vise o plotu.


Cetiinje, 19. Februara 1896.

Reference

Izvor

Luča, književni list društva „Gorski vjenac“, godina II sveska II, za februar, uređuje, Književni odbor, Cetinje, K. C. Državna štamparija, 1896., str. 88.