Beg Alibeg dva veselja čini

* * *


Beg Alibeg dva veselja čini

Beg Alibeg dva veselja čini:
Kćer udaje u bijelo Livno,
Sina ženi iznad Sarajeva.
Lijepo ćerku babo opremio,
Uz nju šalje tri tovara blaga, 5
Tri stotine vezenih mahrama
I hiljadu tankih boščaluka,
Sedam sofri suda mjedenoga,
Osmu sofru zlatnu demirliju
I kašike biserom kićene. 10
I šamedan od suhoga zlata,
Mum makaze biserom kićene
I metlicu biserom kićenu,
Feriškanu od ribije kosti.
Kroji dibu, kroji i kadifu, 15
Meće roba, a meće robinju.
Babo kupi, a majka joj slaže,
Majka slaže nujna, nevesela.
Ajka majci tiho govorila:
„Što si, majko, nujna, nevesela? 20
Ako ti je to toliko žao
Uzmi dibu, ostavi kadifu,
Uzmi roba, ostavi robinju."
A Ajkuni majka govorila:
„Da ti babo još toliko meće, 25
Ne bi tvojoj majci žao bilo,
Već u tebe zlu svekrvu kažu,
Zlu svekrvu, živu žeravicu.
Ti si, Ajko, u mene jedina,
Svakoj sam te njegi naučila: 30
Do ručka ti ručavati dala,
Do večere večerati dala.
Rano sam te u ložnicu slala,
A kasno te iz ložnice zvala."
„Ne budali, moja mila majko, 35
Ako j'ona živa žeravica,
Ja ću biti studena vodica,
Pa ću živu žeru potrnuti!."
Kad dođoše kićeni svatovi,
Odvedoše kićenu djevojku. 40
Kad stigoše u bijelo Livno,
Dohodiše livnjanke gospoje,
Da gledaju Alibegovicu.
Međusobom one govorile:
„Mili bože, lijepe djevojke, 45
Ali u nje zlu svekrvu kažu."
Poče Ajka ispod al-duvaka:
„A boga vam, livanjke gospoje,
Ak’ je ona živa žeravica,
Ja ću biti studena vodica, 50
Pa ću živu žeru potrnuti!"
Kad na vrata tanana robinja:
„Hodi gore, Alibegovice!
Tebe zove Alibega majka."
Ona skoči na noge lagane, 55
Pa se pope na gornje čardake,
Gdjeno sjedi Aiibega majka:
Poljubi je u skut i u ruku
I haljinu gdjeno ona sjedi.
Izmače se, podviv ruke, stade, 60
A njoj veli Alibega majka:
„A bogati, nevjestice moja,
Al' si rasla bora gledajući,
Al' jablana, drva visokoga,
Al' mog sina, bega Alibega?" 65
„A bogami, Alibega majko,
Nisam rasla bora gledajuoi,
Ni jablana, drva visokoga,
Tvoga sina ni vidjela nisam,
Već sam bila jedina u majke, 70
Lijepo me majka njegovala,
Do ručka mi ručavati dala,
Do večere večerati dala,
Rano me je u ložnicu slala,
Kasno me je iz ložnice zvala." 75
Na to veli Alibega majka:
„Do ručka ti ručavati ne dam,
Do večere večerati ne dam.
Kasno ću te u ložnicu slati,
Rano ću te iz ložnice zvati." 80
Odgovara Alibega ljuba:
„Pa ako ćeš, Alibega majko,
Ja ostavih svoju milu majku,
Dođoh tebi kao svojoj majci,
Radi, majko, kako tebi drago!" 85
Kad to čula Alibega majka,
Ona skoči na noge lagane,
Pa zagrli svoju nevjesticu,
Poljubi je među oči čarne,
Posadi je kod koljena svoga. 90
Govorile livanjke gospoje:
„Mili bože, čuda golemoga,
Ja kakva je Alibega majka!
Sve joj Livno ugodit ne moze,
Ugodi joj kučka banjalučka. 95
Kud god hoda, nevjesticu voda,
Kad govori, njima se zaknnje,
Zaklinje se sinom Alibegom
I nevjestom Alibegovicom."


Reference

Izvor

Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 562-564.