Bajo Pivljanin i Limov harambaša pale džamiju u Predolju
(Pjesma hercegovačkog guslara)
Vino pile dvije harambaše,
U Kubašu, zelenoj planini;
A da ti ih po imenu kažem:
Jedno ti je Pivljanine Bajo,
A drugo je Limov harambaša; 5
Š njima pije trideset hajduka.
Kad se oni nakitiše vina,
Pa im vino ugrijalo lice,
Progovara Pivljanine Bajo:
"Nije l’ mati rodila junaka, 10
U moju ga četu opremila?
Da otiđe u Predolje ravno,
Do bijele Crnalića kule;
Da uvodi Crnalića kulu:
Je li doma Crnalić Alija, 15
Sa njegovo sedam Crnalića?"
Svi hajduci nikom ponikoše,
I u crnu zemlju pogledaše.
Ne poniče Limov harambaša:
"Evo mati rodila junaka! 20
Ja ću otić do Predolja ravna,
Uvoditi Crnalića kulu!" -
Odmah Limov na noge skočio,
Po srijedi pušku privatio;
Pa eto ga niz Kubaš planinu. 25
Skače Limov od stjene do stjene,
Kako ljeljen od dvije godine!
Dok on siđe u Predolje ravno:
Do pod bjelu Crnalića kulu.
Pa mi Limov ispod kule viče! 30
Nena mu se sa vrh kule javlja:
"Ko to more za Aliju pita?"
Progovara Limov ispod kule:
"Ja sam pobro Crnalić Alije!
Pa sam bio u Stanbolu gradu, 35
Naplatio pandurinu tešku!"
Opet nena sa vrh kule viče:
"Nije doma Crnalić Alija:
Nakvu četu u Kubašu kažu:
A nekakva Pivljanina Baja 40
I onoga Limov harambašu;
Pa j’ otišo Crnalić Alija,
Sa njegovo sedam Crnalića:
Da on ćera kroz goru hajduke!
Doć' Alija tamo oko podne: 45
Hoće doći pred našu džamiju,
Da on klanja selam teravije,
Jer je danas džamijinski bajram!"
Opet Limov ispod kule viče:
"O, ču li me ostarjela neno: 50
Kaž' Aliji da sam dolazio!
A ja odoh pa da otpočinem!"
Otolen je Limov polazio:
Eto njega uz Predolje ravno,
Doklen dođe u tijesne klance. 55
Dok eto ti jeke niz planinu:
Eto iđe Crnalić Alija.
A za njime sedam Crnalića.
Pa eto ih niz Predolje ravno:
Dok dođoše njihovoj džamiji, 60
Pa sa noga hitiše opanke,
A od sebe turiše oružje;
Staše Turci avdest uzimati.
A da vidiš Limov harambaše:
U velike misli zagazio, 65
Misli sada što će i kako će!
Doklen neko u mahali viknu,
- Jedna baba paščad odgonjaše:
"Uša, tamo, Pivljanine Bajo,
A i oni Limov harambaša!" 70
A Limov se ljutit pridesio:
Pa se vrati niz Predolje ravno,
Pravo ode pred Tursku džamiju!
Neki Turci stali u džamiju,
Neki Turci avdest uzimahu. 75
Njima Limov turski selam viče.
Stade Limov avdest uzimati:
Pa najprije noge umivaše,
Kakav hadet nije u Turaka.
Tu se Turci jedni osjetiše, 80
A jedni se osjetili nisu.
Dok svi Turci stali u džamiju.
A da vidiš Limov harambašu,
Od džamije zatvorio vrata,
Pa u halke strževoga koca, 85
Pa iskoči na vodu čatrnju,
I poteže pušku haberkinju.
Dobro puče puška haberkinja:
Ode haber u Kubaš planinu,
Začuo je Pivljanine Bajo, 90
Pa od zemlje na noge skočio:
Okrenuo niz Kubaš planinu,
A za njime trideset hajduka;
Dok dođoše u Predolje ravno.
Od džamije otvoriše vrata: 95
Pa na strugu Turke propuštahu.
S jedne strane Pivljanine Bajo,
A sa druge Limov harambaša,
A ostalo društvo razrediše.
Kako koji Turčin izlažaše: 100
Svakojemu posjekoše glavu,
Đavoljega ne pušćaše živa.
Junak bješe Crnalić Alija:
Iz džamije juriš učinio,
I otolen muški pobjegnuo! 105
Al ga ljuta guja poćerala:
Ljuta guja Pivljanine Bajo.
Šćaše Turčin Baju pobjegnuti,
Da ne bješe bistrog džeferdara!
S ruke Bajo gađa džeferdarom: 110
Dobro gađa, još bolje pogađa.
Turčin pade a Bajo pripade:
Pa mu rusu otkinuo glavu.
Pa se društvu vrati kod džamije.
Zapališe tursku bogomolju! 115
Pa otolen niz Predolje ravno
Sve čardake turske popališe,
Do bijele Crnalića kule:
U nju Bajo s društvom ulazio,
Porobio prebijelu kulu; 120
Pokupio i srebro i zlato,
A i onu čohu nederanu;
Pa u kuli vatru naložili,
A od kule vrata pritvorili:
Da ko ne bi štetu učinio. 125
Što bi muško pod nož udariše,
Što bi žensko Stocu oćeraše;
I Predolje tada očistiše,
Od turskoga uha i mileta.
Otolen je Bajo polazio 130
Sa družinom u Kubaš planinu.
I tu blago bratski pod'jeliše:
Najgoremu, kao najboljemu.
To je bilo, istina je bila,
A sad zdravo cvijete družino!!... 135
Pribelježio S. Stočević
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
