Bar tad hoće l'
Bar tad hoće l'
| Bar tad hoće l' Pisac: Petar Kočić |
Usanuće oganj mladalačkog žara,
Izumr'jeće snovi idealnog doba
I nadanja hram će srušiti se sveti
I naručje n'jemo otvorena groba.
Kitnjaste će ravni precvjetati tužno -
-Na proplanku sreće i spokojstva mila
Zavladaće sumor i gavran će crni
Sa rapavim krikom raširiti krila.
Osveštani v'jenac sa uvelim cv'jećem
Na zaranku žića zadrhtaće bono,
A s crkvice male sa pregorkom tugom
Pošljednju će pjesmu zajecati zvono.
Kroz doline tavne i poljane cvjetne,
Gde se oltar sveti uspomena diže
Objaviće zvuci neutješne pjesme,
Da duh strašni s gromom razorenja stiže.
Bar tad hoće l', djevo, ti prebolni zvuci,
U grudima tvojim od mramora hladna
Probuditi tugu, da zajecaš gorko
Na zalasku sunca mog života jadna!?
Napomene uredi
Pjesma je objavljena u Bosanskoj vili, HV/1900, br. 24. Ispod teksta stoji da je napisana u Beču iste godine. Zanimljivo je da je u svim kasnijim izdanjima (kod Z. Vulović, Đ. Gavele, T. Kruševca) u II stihu poslednje strofe ono "od mramora hladna", kako je stajalo u Vili, zamijenjeno, pa stoji "od mermera hladna".
Izvori uredi
- Petar Kočić: SABRANA DJELA I-IV, Ars libri • Besjeda • TIA Janus i Projekat Rastko biblioteka srpske kulture na Internetu, april 2002.
|