* * *


Banovac Sekule

Razbolje se vojevoda Janko
U Goliju, zelenu planinu;
Kod njega niđe nikog nema
Do sestrića Banovac Sekula.
On ujaka za ponude pita: 5
”Bi li, ujače, kakvije ponuda?”
Sekuli je Janko govorio:
”Ne bih, sinko, ništa za ponude,
No sam noćas u sanu vidio –
Ja bih malo vode sa Sitnice.” 10
Ondolen se podiže Sekule
I otide poljem Kosovijem.
No su njega Turci opazili
I natroje bjehu zapanuli:
Nagoni ga jedan na drugoga, 15
Sekulu živa ufatiše.
Koliko je prelijep Sekule,
Ža ga bješe izgubit’ Turcima,
No ga vode caru na divanu.
Šnjim se care divno razgovara: 20
”O, dijete, Banovac Sekula,
Što te pitam da mi pravo kažeš –
Kad bijasmo boja u Kosovo,
Koji bješe juank na dorina,
Na dorata konja putastoga, 25
U ruke mu bješe kopje ubojno,
Te na kopje Turke namicaše,
Po dva i dva namicaše?
Ko li drugi junak na vrančića –
U ruke mu bješe topuzina, 30
Topuzom Turke tucijaše,
Od muke im oči iskakahu?
Ko li treći junak na zekuna,
Što nosaše sablju u rukama,
A ukova u obluku ćorde, 35
Te kosaše s obljedvije strane,
Što tri puta prejazi Sitnicu
Od Turaka i samur-ćuraka,
Dogna konja do šatora moga,
Posječe mi tri neredže zlatne 40
I ugrabi tri jabuke zlatne?”
Sekule mu riječ odgovara:
”Što me, care, koje jade pitaš,
Sve ću tebe po istini kazat’.
Što junaka kažeš na putalja, 45
Ono bješe vojevoda Janko;
Što drugoga na konja vranoga,
Što topuzom Turke tucijaše,
One bješe Relja Boščnjanine;
Što li treći na konja zelenka, 50
Te tri puta prejazi Sitnicu
Od Turaka i samur-ćuraka,
Evo ti ga, care, pod šatoru!
Kad ti dognah konja do šatora,
Da sam tebe, care, poznavao, 55
Ja bih tvoju glavu izgubio!
Ako li mi bolje ne vjeruješ,
Bači u džepove ruke,
Izvadi tri jabuke zlatne –
Jesu li ovo, care, tvoje bile?” 60
Tader mu care progovara:
”Aferim ti, dijete Sekule!”
Pa mu dade stotinu cekina:
”Hajde, sinko, niz Stambolu gradu,
Te potraži za Janka ponude; 65
I ja bih mu opravio vino,
No će reći er je otrovano!”
Ondolen se podiže Sekule,
Otide na vodu Sitnicu,
U matere vode zafatio, 70
Te ponese Janku za ponude,
Tek ju popi tek mu bolje bilo,
I ojdoše u Sibinju gradu.
To je bilo kad se činilo.