Balada o arambaši Luki
Mili Bogo, čuda velikoga!
Đe u jesen gora prolistala,
I u gori jabuka cvaćela,
Iz jabuke tio vjetar piri,
Kraj nje pala tanana stazica, 5
Stazom idu kićeni svatovi,
Među njima lijepa djevojka!
Al govori, lijepa djevojka:
„Bogaj vama, kićeni svatovi,
Tio ajte, a vi ne pjevajte, 10
Jer ta gora nigda nije sama,
Ja l bez vuka, ja li bez ajduka!
To je njojzi u riječi bilo,
Otud ide do triest ajduka,
I pred njima arambaša Luka. 15
Al govori arambaša Luka:
„Bogaj vama, kićeni svatovi,
Il volite glave pogubiti,
Il nam dati lijepu djevojku!”
„Mi volimo glave pogubiti, 20
Neg vam dati lijepu djevojku!”
Trže sablju arambaša Luka,
Trže sablju, redom siječe glave -
Kada dođe redom do djevojke,
Klonu njemu ruka i sabljica, 25
Al govori arambaša Luka:
„Bogaj tebi, lijepa djevojko,
Imaš koga ti od roda svoga?”
„Nemam nikog ja od roda svoga,
Sam kod dvora mila stara majka - 30
Nit ko ima vodice donijeti,
Niti njojzi dvora počistiti -
Imala sam braca jedinoga,
Vele ljudi da je pred ajduci,
Pred ajduci najmlađi vojvoda!” 35
On se tuče rukom po prsima:
„Bogaj tebi, sestrice jedina,
Jer se nijesi prvo pokazala,
Da ne gubim kićene svatove,
Ni Ivana, zeta jedinoga!” 40
Pa se maši rukom u džepove,
Izvadio nebrojeno blago:
„Udaji se kad je tebi drago,
Kupi svate kud je tebi drago,
Niko tebe više napast neće - 45
Pozdravi mi staru milu majku,
Da si vidla braca rođenoga!”
