Ajduk Džepinović Simo
Vino piju ajduci junaci,
Tamo dolje kod vode bunara,
Više gore kod Vještičkog gaja,
U kamari Rade Kapurala,
Jedno bio Džepinović Simo, 5
A drugo je Parović Danilo.
Na njima je divno odijelo,
Na Simi je zelena dolama,
Na njoj puca s obadvije strane,
S obe strane do zelene trave. 10
Na Danilu svilena marama,
U marami tri draga kamena,
Đe s’ ogleda Danilova draga.
Al’ besjedi Danilova draga:
„O Danilo, sunce ogrijano, 15
Već ne mogu podnijet’ nebesa,
Kakva činiš na zemlji čudesa,
Ljude biješ i krvcu im piješ,
I ženami odrezuješ dojke,
Mećeš sebi pod noge obojke”. 20
To se čudo na daleko čulo,
To se čulo od grada do grada,
Dok je čuo care gospodine,
Piše care knjige na sve strane,
Piše knjige na tri kraljevine: 25
„Ko uvati Džepinović Simu,
Ili Simu, il’ Simina druga,
On će dobit’ pet stotina blaga,
Kakva blaga, sve sama dukata”.
To začuli bezi i veziri, 30
I svi lički mladi oviciri,
Svi boljari i svi poglavari.
I kotarski svi mladi srdari,
Oni pišu jednu knjigu bjelu,
Pa je šalju caru gospodinu, 35
Ode knjiga caru čestitome,
Iz Krajine do bijela Beča,
I ovako knjiga caru kaže:
„Vala tebi, naš čestiti care,
Vala tebi na tvojemu daru, 40
Simu ne bi uvatile vile,
Nit s’ nebesa ustrjelile strjele”.
Kad to vidi care gospodine,
Kad on vidi šta mu knjiga kaže,
Udari se rukom po koljenu, 45
Trostruk skrlet puče na koljenu,
Zlatna burma na desnici ruci:
„Ajme, meni, uda srećo moja,
Đe mi nema boljega junaka,
Nad ajduka Džepinović Simu”! 50
To začuo Petračiću Pero,
Pa se šeće po svome kvartiru,
I on pane po bjelom papiru,
Te napisa jednu knjigu vinu,
Pa je šalje caru gospodinu: 55
„Dragi care ne povali dara,
Ako l’ bude moja sreća stara,
Uvatiću Džepinović Simu,
Ili Simu, il’ Simina druga”.
Pa on ide na Prljevo ravno, 60
I pokupi mlade Prljevčane,
Te on ide u Šaru planinu,
Po planini crna magla pala,
I u magli Simo popijeva:
„O Jelice stara moja majko, 65
Dva Jelića bratac i sestrica.
Ako l’ meni Bog i sreća dade,
I da Svetog Đurđa dočekamo,
S bjelim ću te pokrivati limom,
Podpoditi s kotarskima rebri, 70
I tebi ću napraviti vrata,
Od suvoga zadarskoga zlata”.
Al’ govori pobratim Vješteca:
„Ajdmo, braćo, na Prljevo ravno,
Pobratim će doćerati vina, 75
Pa da ga se rujna napojimo”.
Al’ govori pobratim Danilo:
„Neidmo, braćo, na Prljevo ravno,
Jer su kurve Prljevčani mladi,
Koga rane toga i sarane, 80
Mogli bi nam haka glave doći,
Već’ se prođ'mo mi Prljeva ravna”.
Al’ ne sluša Džepinović Simo,
Već’ on ide na Prljevo ravno.
Pobratim je doćerao vina, 85
Te se rujnog ponapiše vina,
Al’ poklika vila sa planina:
„Ludi Simo, zlo ti vino bilo,
Zlo ti vino, i gore ti bilo,
Vino ti se na leđa izlilo”! 90
U to doba puške zapucate
Pade Simo žalosna mu majka!
Knjigu piše Petračiću Pero,
Baš u ruke Vojvodiću Mati:
„Kapetane Vojvodiću Mate, 95
Lijep sam ti lovak ulovio,
Dvije tice žive ulovio,
A Džepinu nama pogubio,
Pa ji šalji Peku obrstaru,
Javi mene na samoga cara 100
Da sam junak zaslužio dara”.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
