Ašikuje Ivo i Maruša
Ašikuje Ivo i Maruša,
ašikuje devet godin’ dana.
Kad deseta nastala godina,
dođe ferman cara čestdtoga,
buruntija paše bosanskoga, 5
da se dižu na vojsku junaci
i pred njima šećerlija Ivo.
On dolazi Maruši djevojci
pa ovako njojzi progovara:
— Oj, bora ti, Marušo djevojko, 10
pričekaj me godinicu dana!
A kad druga nastane godina,
udaji se kud je tebi drago!
Ode Ivo na carevu vojsku,
osta Mara u bijelu dvoru. 15
Al’ je Mara soja plemenita:
čekala ga četiri godine.
A kad peta nastala godina,
Maru prose sa četiri strane,
a najviše od Sinja Stipane. 20
I Maruša njega izabrala.
Prsten daje, svadbu ugovara:
— Ova svadba za petnaest dana.
Kad iziđe petnaest danaka,
po Mariju dođoše svatovi, 25
povedoše Sinju bijelome.
Kad su bili nasred polja ravna,
susrete ih Šećerlija Ivo
pa prilazi kumu i djeveru:
— O bora vi, kume i djevere, 30
je l' testijer doći do djevojke?
Rodica je, da se halalimo.
— Jest’ testijer koliko ti drago!
Ode Ivo Maruši djevojci
pa joj diže puli duvak s lica, 35
pa ovako njojzi progovara:
— Oj, bora ti, Marušo djevojko,
bud me čeka četiri godine,
što ne čeka još do pola pete?
A kad Mara Ivu ugledala 40
i kad začu što joj Ivo reče,
puče njojzi srce u njedrima,
mrtva Mara sa konja panula.
A da vidiš Šećerlije Ive!
On izvadi nože okovane, 45
udari se posred srca živa,
mrtav Ivo pade kraj Marije.
