Anđelija
Kujundžija Niko i Milinko —
Među njima jedinica seka,
Seka njima 'vako govorila:
„Oj bora ti, Niko i Milinko,
Skujte meni dva od zlata ključa, 5
Da otvorim dva kamena grada,
Da ja vidim šta u gradu ima.“
Braća seku odmah poslušala,
Skovali joj dva od zlata ključa.
Otvorala dva kamena grada, 10
Kad u gradu devet braće sjedi,
Među njnma seka Anđelija.
Anđu prose dvoji troji svati:
Jedni svati sa neba mjeseče,
Drugi svati od istoka sunce, 15
Trećn svati anđeli je prose.
Najstarij’ ]oj bratac govorio:
„Kog' ćeš seko? Kog je tebi drago? —
Ili voliš sunce il mjeseca
Il ćeš seko anđeli te prose?“ 20
Njemu seka tiho govorila:
„Ja najvolim sa neba mjeseca,
Jer se mjesec često podmlađuje,
U godini po dvanajest puta.“
Najmlađi joj bratac govorio: 25
„Seko moja, lude ti si glave,
I sunce se svako jutro rađa.“
Najstariji bratac govorio:
„Zovi svate sa neba mjeseče,
Zovi svate ajde po djevojku; 30
Zovi kuma svetoga Jovana,
A prikumka svetoga Nikolu,
Starog svata svetog Aranđela,
Zovi ćaju svetoga Iliju,
A prv’jenca svetoga Đorđiju, 35
Dva djevera dva jesenska sveca,
Danica im kolovođa bila,
Kolo vodi a pjesme izvodi:
„„Daruj kolo sveti Nikolaje,
Daruj kolo sn’jegom dubokijem! 40
Daruj kolo sveti Aranđele,
Daruj kolo kišom susnježicom!
Daruj kolo svetitelj Đorđije,
Daruj kolo travom zelenicom!
Daruj kolo svetitelj Ilija, 45
Daruj kolo suncem žestokijem!
Daruj kolo svetitelj Jovane,
Daruj kolo medom i sriješom!““
Pribilježio u Pazariću, blizu Sarajeva
Nikola Lalić.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
