PRIKAZANjE ČETVRTO
REDOVNIK I KRALj
REDOVNIK
Uzô bih ti glase bolje, 885
svijetli kralju, ja donijeti,
božja srdžba tebi prijeti
trudne zgode i nevolje.
KRALj
Ja sam rekô da kigodi
naš grijeh težak i nemio 890
višnjega je rasrdio.
S tom besjedom naprijed hodi!
REDOVNIK
Kô mi tva vlas reče, opeta
ja ponovih po zakonu
svetilišta svijetla i sveta 895
velikomu Jovu Amonu.
Svetilištu u ovomu
rasrdžba se ista ukaza
kako jutros u prvomu
isti biljeg od poraza, 900
tim ja hoteć da bog bude
prave uzroke nam kazati
od rasrdžbe svoje hude
i kô će ovo zlo pristati,
u prisvetu i veliku 905
glasovitu pođoh spilu
ka u tmastom svomu krilu
Amonovu drži sliku, J
Amonovu sliku koja
pod obrazom vitorozijem 910
veličanstva kaže svoja
i čudesi slove mnozijem,
gdi na vratim riječi ove
gledaju se upisane:
„Ovdi stoji sveti Jove, 915
svi svjetovni stan’te strane!“
Tu ja padoh na koljena,
tu molitvu vruću ovu
uzeh srcem podnižena
smerno molit vlas njegovu: 920
„O veliki, slavni Jove,
ki pod slikom ovna silna
etiopska mjesta obilna
i države braniš ove,
dosta božje gnjevne vlasti, 925
treskovita ruka vrla
snižila je i satrla
zloću naše oholasti.
Objavi nam, veće objavi
tva moguća vlas velika 930
od bremena huda i prika
i od srdžbe uzrok pravi!
Umoli se i tvojima
vernijem slugam reci koga
uvrijedili mi smo boga 935
i kako se smirit ima!
KRALj
Taj molitva blaga i mila,
podnižena sva u sebi
ku nebesku silu ne bi
utažila i smirila? 940
REDOVNIK
Ne dobro ove ja besjede
podno spile bijeh izrekô,
kad se spila tresti sjede
i zabuča nadaleko.
Sveta otara tad koprena 945
po sebi se sva rastvori,
a prilika božanstvena
strašnijem glasom progovori:
„Nerejide su rasrčene
i svê srdžbe neće ustavit 950
dokli golu rad njih cijene
i svezanu kćer postavit
kralj na morsku hrid ne bude,
uvrijeđene morske vile
neka budu nju podati 955
komu su one odlučile,
ne komu otac hoće i mati
ka ljepotu njih pogrdi".
Ove riječi Jove izreče
a nenadnja svjetlos mila 960
iz otara sveta uteče
kim sva okolo sinu spila.
Svitlos prista i koprena
na mjesto se svoje vrati,
tim sred stana posvećena 965
ja ne hotjeh veće stâti.
I čim stupaj moj se upravi
Tebi, kralju pun uresa,
vidjeh svijetlu sred nebesa
dugu, od mira biljeg pravi. 970
3ô je početak, nu bog s nebi
dobre svrhe biljeg daje,
svijetli kralju, stoji u tebi
dovršiti naše vaje,
zasve er mogu moje osude 975
tašte biti, nu jeda koga
od valova morskijeh boga
tvoja kćerca steći bude!
KRALj
Taki li su grijesi tvoji,
Kasiope huda i prika, 980
za te u meni da ne stoji
kćerci podat vjerenika!
To li ja ću morskoj sili
za mê vječno bolovanje
podložiti moj rod mili, 985
srca moga sve ufanje!
Zagrliti meni je trijebi
što vlas božja zapovijeda
i zlom mojijem volju od nebi
stavit volji môj naprijeda. 990
Nedostojno od onoga
kraljevske se nose odjeće
ko cjeć dobra općenoga
svoje dobro pustit neće,
tim u svijetle poću dvore 995
za poslušnoj kćerci riti
ove božje odgovore
i bogovom pogoditi.
