Ali-paša i Zlatija

* * *


Ali-paša i Zlatija

Knjigu piše paša Ali-paša,
Te je šalje mladu Ibrahimu:
"Ibrahime, na glasu zaime!
"Raspremi mi dvore i hareme,
"Eto mene u konak kod tebe." 5
Knjigu uči mladi Ibrahime,
Knjigu uči, suze prolijeva.
Pita njega Zlatija đevojka:
"O moj brate, mladi Ibrahime!
"Oklen tebe knjiga šarovita, 10
"Te je tako pusta žalovita?" —
"Prođi me se, mila seko moja!
"Ova knjiga paše Ali-paše,
"Da raspremim dvore i hareme,
"Eto paše u nas na konaku; 15
"A ja nemam brata ni rođaka,
"Nemam s kime pašu dočekati."
"Veli njemu Zlatija đevojka:
"Lasno ćemo pašu dočekati,
"A robinje večeru skuvati." 20
Raspremiše dvore i hareme.
U to doba paša Ali-paša.
A da vidiš Zlatije đevojke!
Diže s lica bakam i bjelilo,
Đevojačko svlači odijelo, 25
Pa obuče muško odijelo,
Načini se, što moga najljepše,
Svak bi reko, da je muška glava,
Pa pojaha konja pretiloga,
Poćera ga oko b'jele kule, 30
Sama sebe ime izabira,
Izabrala Šein-čelebija,
Pa eto je paši u odaju,
Sjede mlada paši uz koljeno.
A kad bješe vakat od večere, 35
Večeraše, i soFru digoše,
Pa odoše vaktom u ložnicu,
Svaki ode u svoju odaju,
A Zlatija na bijelu kulu.
Kad svanulo i granulo sunce, 40
Izniješe gospodskoga ručka.
Jošt da veli paša Ali-paša:
"Ibrahime, na glasu zaime!
"Kamo tebe Šein-čelebija?" —
"Otiš'o je u lov u planinu." 45
Veli njemu paša Ali-paša:
"Ja ti neću iz tvog dvora poći,
"3nat' mi siđet' tri bijela dana,
"Dok ne dođe Šein-čelebija."
Kad to viđe mladi Ibrahime, 50
On otide seki u odaju:
"O Zlatijo, mila moja seko!
"Neće paša da od nas otide,
"Dok ne vidi Šein-čelebiju."
Kad Zlatija sasluša riječi, 55
Ona svuče žensko odijelo,
A obuče ruho od junaka,
Pa posjede debela dorina,
Oćera ga nekoliko puta
Oko kule i oko avlije, 60
Te oznoji sebe i dorina,
Doćera ga paši pred ahare,
Pa eto je paši u odaju,
Ona sjede paši uz koljeno.
Uze paša srmali jagluka, 65
Pa mu s čela znojak utiraše,
Zlatku gleda, ovako govori;
"Jesi li se dobro umorio,
"Umorio, Šein-čelebijo?"
Tu Zlatiji loša sreća bila, 70
S čela joj se kalpak poturio,
Prosuše se sitne pletenice.
Kad to viđe paša Ali-paša,
Pobolje je sebe prigrlio,
Pa joj b'jelo lice obljubio, 75
Odvede je sebe za ljubovcu.


Reference

Izvor

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 585-587.