Alija pripjevanjem opet zadobi preprošenu djevojku
„Godinice, nehorice moja!
Vrlo ti mi u nehoru dođe,
Ah i meni i konjicu momu:
Meni dragu moju priprosiše,
A konjicu livada ne rodi, 5
Meni pobro priprosi djevojku.
Još me pobro zove u svatove
Za djevera uz djevojku mladu.
Ako pođoh, meni je sramota,
To l' ne pođoh, meni je grehota; 10
A sve što sam u četi dobio,
I što mi je od baba ostalo,
Sve sam junak za svilu harčio,
I za svilu i za suho zlato.
Svilu joj sam na oke mjerio, 15
A suho sam na litrice zlato,
Što sam dragu momu odnosio,
A sadar je meni ugrabiše!“
To začula Alijina majka,
Ter je Ali sinu govorila: 20
„O Alija, drago d’jete moje!
Što si, sinko, tako neveseo?"
Kad je Ale majku razumjeo,
Sve je majci pravo povidio.
Kad je Alu majka razumjeda, 25
Ona ga je l’jepo svjetovada:
„O Alija, drago d’jete moje!
Ti ne gledaj od ljudi sramote,
Nego gdedaj od Boga grehote,
I otidi pobru u svatove, 30
Za đevera uz mladu djevojku.
Kad budete goricom zelenom,
Na pogledu od našega dvora,
Ti se Ale moli svatovima:
„„Jeli test’jer da ja popijevam?"" 35
Ako bi ti testijera dali,
Pripijevaj sve tvoje nevolje,
Jeda Bog da i sreća junačka,
Da ti pobre povrati djevojku!"
Kako ga je svjetovala majka, 40
On čas Ale majku poslušao,
I ne gleda od ljudi sramote,
Nego gleda od Boga grehote,
I otide pobru u svatove
Za đevera uz mladu djevojku. 45
Kad su bili goricom zelenom,
Na pogledu od svojega dvora,
Molio se Alija dijete,
Molio se svatskoj starješini:
„Je li test’jer, svatska starješino? 50
Je li test’jer, da ja popijevam?"
Govori mu svatska starješina:
„Popijevaj, Alija đevere,
Popijevaj, koliko ti drago;
Ali nemoj pop’jevati ludo." 55
Kad to čuo Alija đevere,
Ter on uzme pop’jevati junak,
Pripijeva vjerenicu svoju,
I ostale sve svoje nevolje.
To ga začu dragi pobratime, 60
On je njemu triput govorio:
„Je li istiia, Alija đevere!
Je li istina, što ti popijevaš?
Ako li ti istina ne bude,
Nej se junak nanositi glave.“ 65
Al’ govori Alija đevere:
„Ah borja ii, dragi pobratime!
Ako ovo istina ne bude,
Na dar tebi glava i djevojka."
Kadar ga je pobro razumio, 70
I on njemu darova djevojku,
I još mu je junak govorio:
„Vrni konja put tvojega dvora."
I on njemu stade za đevera.
Kad dođoše Aliji na dvore, 75
Kad viđela Alijina majka,
Veliko su veselje činili,
U svojemu dvoru bijelomu.
