Agonija

Agonija
Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Agonija

  Meni se čini, tu na mjestu ovom,
Gdje svaka travka, svaki cvijet i grana
Još šapće ljubav naših dragih dana,
– Meni se čini, opet ću te naći!
I često noću s nemirom i bolom –
Vjerujem, slutim, čekam, kad ćeš doći!

   Meni se čini, da u svakoj sjeni,
Dok lije mjesec kroz lisnate grane,
Tebe ću naći nestašno kô lane
I ljubiti te i milovati dugo!
Meni se čini ... Jedan san u meni
Istinski živi kao biće drugo!...

   Meni se čini!... No, kad zanos mine
I razum s vriskom budnu javu pozna
– Koliko suza, kol'ko bola grozna
Ta noć čekanja za me bijedna krije!?
– Ah, u tom trenu čini mi se – ćutim,
Da sve oko mene i u meni mrije.

Neapolj, 1903.

Izvor

Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 184.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.