Akile
Pisac: Džono (Junije) Palmotić
Prolog



* * *


PROTEO:

     Da li, Proteo, ti ćeš biti
teške ovako vazda sreće,
i božicam donositi
gorke glase, pune smeće?
     Nereova kćerca Teti, 5
ka vrijednoga rodi Akila,
ki će slavan sveđ živjeti
kroz hrabrena svoja dila,
     dosta plačna bi po meni,
kad joj tužnoj činih znati, 10
da će sinak nje ljubjeni
mlad poć na boj vojevati,
     a to ere ja, videći,
da, vječnoga pun prikora,
vodi Parid gos grabeći, 15
lijepu Elenu priko mora,
     prorokovah plahe boje,
ki će s toga sviet zamesti
i slušajuć riječi moje
lijepa Teti s mnogom svijesti, 20
     rijeh joj: Teti, sinka tvoga
među bojne ne šlji mače,
er junaka smionoga
naprije mati, znaš, zaplače.
     Kada majka ljubežljiva 25
Teti ču ove me besjede,
veomi gorko bolježnjiva
teške misli mislit sjede.
     Sva se sjadi, sva se smuti,
sve što može i najprije 30
pospješno se ona uputi
put hrabrene Tesalije.
     Tu s Kironom vrijednijem za jedno
nje drag porod stanovaše,
i žuđenje časno i vrijedno 35
od Centavra znana učaše.
     Ona od tole njega izvede
i od Šira u otok stavi,
gdi kralj vrijedni Likomede
s dražijem kćercam dni boravi. 40
     U djevičkoj prida odjeći
sinka njemu majka mila,
sestrica je, govoreći,
hrabrenoga ovo Akila.
     Od pogubna dalek boja 45
nju dovedoh, neka odi
sred veselja, sred pokoja,
s tvojijem kćercam danke vodi.
     S Dejidamije lijepe vile,
ka mu je sada srce i duša, 50
vas zatravljen mlad Akile
lasno majku svu posluša.
     S dragom diklom i gizdavom
on razbludno vrijeme traje,
ni se uzvisit s bojnom slavom, 55
ni s hrabrenijem djelim haje.
     Vidim, gdi je porodila
skrovno šnjime slavna Pira,
ki će s vrijednijeh svojijeh dila
bit trojanskijeh poraz mira. 60
     Tim smirena scijeni Teti,
posred ruha da ženskoga
junačkom će boju oteti
ljubljenoga sinka svoga.
     Nu se zaman ona muči 65
oprijet volji od nebesa,
er komu se što zaruči,
vijek ne ubjegne tega udesa
     Grecija se sva kolika
na himbenu spravja Troju, 70
i s oružjem silna i prika
čas osvetit hoće svoju.
     Nu er Kalkant, prorok znani,
pjeva, da je sva vrlina
i sva sila njih zamani 75
bez Peleova slavna sina,
     s Diomedom vrijedni Ulise
po pučini sinja mora
ovdi doći zatrudi se,
od grčkoga poslan zbora. 80
     Oni hitro misle izvesti
na boj mladca plemenita,
tužnu majku što će smesti
nad sve umrle žene od svita.
     Evo slavnijeh vitezova, 85
na kraj odi veće izhode;
zaman, majko Akilova,
u njem tajiš tve nezgode.
     Nut vrijednoga Diomeda.
ko se diči i podnosi; 90
nu ti Ulisa, sred pogleda
koji vrijednos istu nosi.
     Hoću li ovi, ali ne ću
tužnoj majci glas poniti?
Trijebi je, da zna svu nesreću, 95
trijebi je nebu pogoditi.




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Džono (Junije) Palmotić, umro 1657, pre 367 godina.