Ćutanje
| Ćutanje Pisac: Svetislav Stefanović |
Jezero mirno stakli se i blista,
Ni vodeni konjic talasić ne kreće,
Ni dah vetarca nestašno ne leće
Da posukne ta površina čista.
Po njoj se šire kao preko platna
Slikara nekog božanskog, neznana
Visoka stabla lisnatih jablana
I s nebom plavim kugla sunca zlatna.
Vidno u skladno Jedno sve se slilo.
U lakom čunu mi smo tu stojali,
Ćuteći, nemi nasred vode sjajne.
I ipak mi se tada učinilo
Kô da smo čak u beskraj putovali.
I da smo čuli sviju stvari tajne.
Izvor
uredi- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 175.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Svetislav Stefanović, umro 1944, pre 80 godina.
|