0001 Glas dopade u Stambolu gradu
0002 Na divanu cara čestitoga
0003 Da je turska vojska poginula
0004 Koju bješe care opravio
0005 Da pohara lomnu Goru Crnu.
0006 A kad care glase razumio,
0007 On doziva Ćuprlić vezira:
0008 "Ćupriliću, moja vjerna slugo!
0009 Ja opravih serašćera moga
0010 I š njim vojske pedeset hiljadah
0011 Da osveti moju žalost tešku,
0012 Koju su mi dali Crnogorci,
0013 što na moju zemlju udaraše
0014 Da ugode caru moskovskome,
0015 Kad mi bjesmo u rat s Moskovima;
0016 Pak mi evo dopadoše glasi
0017 Da je moja vojska poginula
0018 U nekakve šume i klisure,
0019 Poginula od Crnogoracah,
0020 Da glasnika ostanulo nije.
0021 I ovo su teški jadi moji,
0022 Od kojijeh preboljet ne mogu
0023 Dokle vojsku ne osvetim svoju;
0024 Nego uzmi vojske sto hiljadah,
0025 Ol’ i više koliko ti drago,
0026 Idi, slugo, Crnoj Gori lomnoj
0027 Da raskopaš crkvu na Cetinje
0028 I manastir kod bijele crkve,
0029 Đe dohode knjige od Rusije
0030 Za zlo tursko i za pakost ljutu!
0031 Pali redom sela svekolika,
0032 Robi roblje, sijec’ muške glave,
0033 Ne ostavi crkve ni oltara
0034 Što do zemlje raskopati nećeš,
0035 Da istražiš crnogorska gn’jezda,
0036 U koja se ljute zmije legu."
0037 Kad Ćuprilić zapovijed primi,
0038 On sakupi silovitu vojsku,
0039 Sto i dvadeset hiljadah Turakah.
0040 A kad blizu Crno Gore dođe,
0041 Na granice Crnogorce nađe
0042 Sve priteklo da se od njeg brani;
0043 Al’ se njemu odbranit ne mogli,
0044 I što mogli ne imali čime,
0045 Ne imali praha ni olova:
0046 Jedan junak, a dvadeset Turakah,
0047 Jedna sablja na dvadeset sabaljah,
0048 Jedna puška na dvadeset pušakah;
0049 Nego oni natrag pobjegoše
0050 Među tvrde gore i planine,
0051 Eda bi se tuđer odbranili.
0052 Ondaj kletu Turci odolješe:
0053 Popališe sela i plemena,
0054 Raskopaše crkve i oltare
0055 I manastir na polje Cetinje.
0056 Što poježe među gore tvrde,
0057 To ne dade k sebe pristupiti
0058 I ostade u gorama živo;
0059 Ljto l’ u gore pobjeći ne moglo,
0060 To pobježe u Boku Kotorsku,
0061 U državu dužda od Mletakah,
0062 Imajući tvrdu uzdanicu
0063 Da ih Turkom nigda predat nete,
0064 Nego da će dužde pomisliti
0065 Na velike službe crnogorske,
0066 Ljto je im’o od Crnogoracah
0067 U različne rate i bojeve
0068 Suprot silna Otmanović cara,
0069 Đe su svoju krvcu proljevali.
0070 Al’ se oni tužni prevariše,
0071 Što imali lažnu uzdanicu:
0072 Dužd za njima Turke napustio
0073 Po svoj Boki i svemu Primorju -
0074 Pofataše malo i veliko;
0075 Što l’ u ropstvo voditi ne kćeše,
0076 Isjekoše malo i golemo,
0077 Pak otale sablje okrenuše,
0078 S dopuštenjem dužda od Mletakah,
0079 Ter se Turci otle pomakoše
0080 Preko ravne zemlje Arbanije
0081 I uzeše duždu prijatelju
0082 Svu Moriju među more slano.
0083 To mu fala i to mu isplata
0084 Za njegovo vrlo prijateljstvo
0085 Što im dužde bješe učinio,
0086 Predavavši tužne Crnogorce
0087 Da ih kolju na zemlju njegovu,
0088 Hej, lacmanstvo, daleko ti kuća!