Ljuba Vidosava i car[1]
Oprema se Relja Omaleni,
Oirema se hitar lov loviti;
Lepo ga je opravila ljuba
I iz b'jela ispratila dvora.
Gledao je care gospodine, 5
Gledao je sa čardaka svoga,
Pa zaziva Vidosavu ljubu,
Te je njo’zi tijo besedio:
„Vidosavo, Maro, grli-ljubo,
Otruj, ljubo, Relju Omalena. 10
Pa ti pođi za me carevića,
Da se pusta nanosimo blaga,
Naderemo svile i kadife!”
Ćuti luba, ništa ne besedi,
Suze roni, sitan vez poliva. 15
Kad je bilo na ikindi[2] sunce,
Kad vojvode iz lova dolaze,
Kad joj dođe Relja Omaleni,
Al' nju pita Relja Omaleni:
„Vidosavo, moja vjerna ljubo, 20
Koja ti je golema nevolja,
Vezak vezeš, sitan vez polivaš?”
Besedi mu Vidosava Mara:
„Mali Relja, veliki veziru,
Kad sam jutros tebe opravila 25
I iz b'jela ispratila dvora,
Gledao me care gospodine,
Gledao me sa čardaka svoga,
Zaziv’o me care gospodine,
Pa je meni tijo besedio — 30
,Vidosavo, Maro, grli-ljubo,
Otruj, ljubo, Relju Omalena,
Pa ti pođi za me carevića,
Da se pusta nanosimo blaga,
Naderemo svile i kadife!'” 35
Al’ besedi Relja Omaleni:
„Vidosavo, moja vjerna ljubo,
Ne krun' suza, ne gubi očiju,
Ne ubavi lica gospodskoga;
Kad mi dođe ta mlada nedelja, 40
Ja ću caru za to spomenuti!”
A kad došla ta nedelja mlada,
Šeće Relja namastira crkvi,
Pa se moli Bogu istinome.
Kad se b'jelu povratiše dvoru 45
Sv[r]aća caru Relja Omaleni,
Pa besedi caru gospodinu:
„Sv’jetli care, ogrejano sunce,
Sjajna zv'jezdo pod nebom na zemlji,
Veži care ti jelena tvoga 50
Da ne ide mojoj košutici,
Da ne mami moju košuticu,
Da ne mami, da je ne premami —
Vjera moja, oću ga str'jeljati!”
Nasmeja se care gospodine, 55
Pa besedi care gospodine:
„Ne boj mi se, Relja Omaleni,
Vezaću ti jelena mojega,
Mog jelena, cara gospodina,
Da ne čini protivno istini!” 60
(ASANU, br. 8552/257, XXVIII, 8, br. 4).
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
