Dva cvijeta u bostanu rasla,
plavi zumbul i zelena kada.
Plavi zumbul ode na Doljane,
osta kada u bostanu sama.
Poručuje zumbul sa Doljana:
„Dušo moja, u bostanu kado,
kako ti je u bostanu samoj?”
Odgovara iz bostana kada:
„Što je nebo, da je list ’artije,
što je gora, da su kalemovi,
što je more, da je crn murećep,
pak da pišem tri godine dana,
ne bih moji’ ispisala jada.”

Izvor

uredi
  • Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 416-417.