Ljepotica Fata
(varijanta)
Još zorica ni zabijelila,
A tri brata na kuli sjeđahu:
Beg Mustaj-beg i Zahir Alaj-beg,
Ibrahim beg krilo od Krajine.
Progovara beže Mustaj-beže: 5
„Čujete li do dva brata moja,
Da idemo ka Savi vodici,
Gdje djevojke tanko platno bjele;
Da vidimo ljepoticu Fatu,
Ako bude kod Save vodice". 10
To rekoše, konje potekoše,
Pa dođoše do Save vodice,
Ali Fata u hladu sjeđaše.
Pred Fatom je đerđef od merdžana,
Na đerđefu vala dubrovačka, 15
A u ruci igla od biljura,
A u igli svila iz Misira.
Kad to viđe beže Mustaj-beže,
On govori svojoj miloj braći:
„Preplivaću tu Savu vodicu 20
I oteću ljepoticu Fatu."
Mlađi bratac starijem bjesedi:
„Ti ne udri, moj brate, orjatski,
Već ti udri, moj brate, gosposki,
Prospi Fati biserli bjesede: 25
„Alah, Alah, l'jepa l' ovde hlada,
Još da mi je na kriocu Fata,
Ora bi ti bilo hladovati!"
Ako ti se i nasmije Fata,
Uzmi Fatu za bijelu ruku, 30
Pa je baci za se na konjica,
Pripaši je mukademom pasom
I zlatniijem od sablje kajasom!
Ako ti se ne nasmije Fata,
Čini, brate, kako tebi drago!" 35
Ode beže ljepotici Fati,
Pa govori beže Mustaj-beže:
„Alah, Alah, l'jepa l' ovdje hlada!
Još da mi je na kriocu Fata,
Ora bi ti bilo hladovati!" 40
Šuti Fata, kao ljuta guja,
Crnijem ga očim' pogledala.
Kad Mustaj-beg oči sagledao,
Do djevojke konja dotjerao,
Uze Fatu za bijelu ruku, 45
Te je baci za se ka konjicu:
Pripasa je mukademom pasom
I zlatnijem od sablje kajasom,
Preplivaše tu Savu vodicu
I odoše dvoru bijelome. 50
Ljuta Fata kao ljuta guja,
Neće njima da preda većilstvo,
Zaovi je većilstvo predala.
Potekoše do tri bega mlada,
Da se vjenča ljepotica Fata, 55
Ali neće mula u mešćemi,
Dok ne dođe ljepotica Fata.
Dovedoše u mešćemu Fatu
I s njom idu do tri bega mlada.
Kako dođe u mešćemu Fata, 60
A bratac joj sedi u mešćemi
I daidža, paša Bajram paša.
Sinđil čine da ih povješaju,
Svu trojicu o jednom konopcu.
Onda reče ljepotica Fata: 65
„Pusti mene, moj daidža dragi
Da učinim krvi u mešćemi,
Jali sebi, jal' njemu junaku!
Onaj me je junak potegnuo,
U skerletu i u atmurluku, 70
Samur kalpak na oči namiče,
Ispod njega na me namiguje,
Ne bi li ga tebi ne panjkala,
Ali ću ga, borme, opanjkati:
Dok je preš'o tu Savu vodicu, 75
Kol’ko me je puta poljubio,
Ne bi mog'o ćatip ispisati!"
Misli paša istiina će biti
I on pusti ljepoticu Fatu;
Zatrka se ljepotica Fata, 80
Pa se zavi u skut od skerleta,
A junaku begu Mustaj-begu,
Pa povika muli u mešćemi:
„Vjenčaj mene, mula u mešćemi;
Ako li me ti vjenčati nećeš, 85
Udriću te ćatabom po glavi!"
I vjenčaše ljepotdcu Fatu,
Odvedoše dvoru bijelome,
Svadbovaše nedjeljicu dana.
Pribelježio:
Nikola Vasiljević
