Ljenivcu
Pogledaj mrava pa se nauči,
Kako on hranu trudom dokuči.
Ljeti se brine, plandovat' neće
No zrnca kupi u podrum meće.
Kad b'jeli snijeg zemlju pokrije,
On hrane, ima brige mu nije.
Tako i pčela vrijedna radi,
Pa je strah nije nevolje, gladi.
Obija šume, polje i gore,
Vraća se hranom u svoje dvore.
A ti ljenivče, tvoj dan veseli
Želiš provesti u hlad debeli,
Sunce ti škodi, zime se bojiš;
Te nikad tvoje čelo ne znojiš.
Tako ti prođu u zalud dani
Prignut si zloći i svakoj mani;
Al' kada dođe bijedna starost,
Pitaće t' onda: đe t' bješe mladost?
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
U Baru (Crna Gora) 1895., Milo Jovović, „Golub“, broj 11., u Somboru, 1. juna 1896., str. 164.