* * *
Junakova poruka
Što se bili ukraj sinja mora?
Al je gruda sniga proljitnjega,
Al su pine od sinjega mora,
Al je golub iza jata osta,
Al su bile na zbojove ovce? 5
Da je gruda proljitnjega sniga,
Davna bi je sunce rastopilo;
Da su pine od sinjega mora,
Davna bi je more raznijelo;
Da je golub iza jata osta, 10
Davna bi se jata ositio;
Da su bile na zbojove ovce,
Davna bi je čoban pokrenio,
Već je ono Kovačević Pere
Nasrid dolca, nasrid Sadikovca 15
Od udarca Juriše Butorca.
K njemu bila dolazila vila,
Bere bilje po gorici vila,
Da će njemu rane zaličiti.
Ač joj veli Kovačević Pere: 20
»Ne ber’ bilje, ne gub’, vilo, dana!
Neg mi zovni pobratima moga,
Pobratima Rukavinu Juru,
Da napiše listak knjige bile,
Da je šalje majci i ljubovci; 25
Majci šalje, da mi se ne nada,
A ljubovci, da se priudaje;
Da se Pere junak oženia
Pod Veletom, pod bijelim gradom,
Crnom zemljom i zelenom travom«. 30
Dragutin Rakovac,[1] br. 54.
Iz Karlobaga
|
|
Reference
- ↑ Vidi „Neven" od god. 1852,, str. 702.
Izvor
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 38.
