Još nešto o Bunjevcima
U svojem članku »Nešto o Bunjevcima« u 17. broju »Hrv. Njive« pogrješno sam naveo, da su mjesta Červenka i Bajmok oveća bunjevačka naselja, pa mi je zato radi geografske i etnografske točnosti nužno da ispravim bilješkom, da u tim mjestima ima malo Bunjevaca i da su Švabe odnosno Madžari u tim mjestima u većini. Kao oveća bunjevačka naselja valja još spomenuti sela Kaćmar, Militić, pa Bać, Almaš, koja su pretežno bunjevačka, a i Zombor, u kojem pored velikog broja Srba ima i mnogo Bunjevaca, dok je od brojnih bunjevačkih salaša najčišći bunjevački salaš Šebešić, u kojem nastavaju samo Bunjevci.
Vrlo je važno, da još spomenem i veliki prosvjetni rad među Bunjevcima dvojice svećenika iz naroda i to pok. popa Paje Kulundžića i plebanoša L. Budanovića, a i neke gospode iz kruga narodne inteligencije, koji je nažalost, ako sam već spomenuo, radi nekih razmirica među njima samima prestao, noseći sa sobom teške štetne posljedice: prestanak »Nevena«, veliku stagnaciju u nacionalnom prosvjećivanju, riječju, napuštanje svega i prijelaz u madžarski tabor. A i »Subotičke Novine«, koje su izlazile prije »Nevena«, mnogo su pridonijele nacionalnom osvještenju Bunjevaca, iako su u glavnom bile smjera klerikalnog.
Ne smijem da ispustim jednu zanimljivu činjenicu, — na koju su me upozorila gg. dr. M. i dr. P. u Subotici — naime, da se Bunjevke pored svoje prividne i skromne jednostavnosti u nošnji ipak odijevaju vrlo skupo i raskošno, što čovjek na prvi pogled ne može da primijeti. Haljine su im sačinjene po sasvim jednostavnom kroju, ali su zato iz teške svile ili brokata. Tri se tvornice svile i brokata nalaze u Subotici i svu svoju prodju nalaze uglavnom među Bunjevkama. Brokatna je svila vrlo skupa. Jedan rif stoji 44 K, za jednu su žensku haljinu nužna 22 rifa, prema tome, ako uračunamo i mnoge sitnice, koje su potrebne za jednu haljinu, onda možemo da rečemo, da samo materijal za jednu takovu haljinu stoji 800–1000 kruna. Bunjevka nosi takovu haljinu 3–4 puta. Te »iznošene« haljine prekupljuju od njih onda privatnici pa njima prevlače oteljne stolice u svojim salonima. Zaista, vrlo interesantno! I dok naše »frajlice« i dame nose moderne, razno skrojene i bujno nakićene toalete u poprečnoj vrijednosti od 200–300 kruna, dotle njihove seje Bunjevke nose jednostavnu, ali skupocjenu haljinu iz »svile i kadife«.
Zahvaljujući se spomenutoj gospodi za tu informaciju pozivam bunjevačke inteligente, da kao dobro upućeni poznavači stvari u svemu nadopune moje izvode, jer bi nam to kao Hrvatima i Jugoslavenima bilo od velike važnosti, budući da treba da stupimo u bliži kontakt i poznavanje s našim sveukupnim narodom onkraj Drave i Dunava.
Mihovil T. Tomanić
Vidi još
urediIzvor
urediMihovil T. Tomanić, Još nešto o Bunjevcima, Hrvatska njiva, br. 22, 1917, str. 387.