Jovan bećar i sirota đevojka

* * *


Jovan bećar i sirota đevojka

Pošetala sirota đevojka
Po zelenoj daidžinoj bašči,
Šetajući crnu zemlju ljubi,
Suze roni, ovako govori:
„Crna zemljo, primi mene u se, 5
„Jer ja nemam nikoga od roda,
„No daidžu, brata materina.“
Ona misli, niko je ne čuje,
Začuo je Jovane bećare,
Pa đevojku i tješi i ljubi: 10
„Ne boj mi se, lijepa đevojko!
„Ako nemaš nikoga od roda,
„Imaš mene Jovana bećara.“
Pa joj dade zlaćena prstena,
Pod prstenom odvede đevojku, 15
Te je vjenča sebe za ljubovcu.
Ljubiše se, ne omraziše se,
Umriješe, ne prekoriše se.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 161.